Nije sve tako crno ako se zove Crni petak. Ovaj petak o kojem danas pišem izaziva histeriju diljem svijeta, ali ne histeriju straha. Govorim o shopping-deliriju. Black Friday se iz SAD-a brzo proširio Europom, pa je tako stigao i do nas. S jednom velikom razlikom! Hrvati baš sve prilagođavaju svom svjetonazoru. Zaboravite na popuste od 80-90 %! To je uglavnom marketinška patka. Prije Black Fridaya cijene se podižu da bi se potom “snizile”. Na kraju su to zanemarivi postoci u odnosu na SAD. Govorim to iz iskustva rada u trgovačkim kućama brendirane odjeće i kao copywriterica koja piše za klijente.
U svakom slučaju, za trgovce je to najisplativije vrijeme uz advent. Mnogi potrošači isto misle i za svoj džep ‒ najisplativiji dan u godini. Pogledajmo koliko su potrošili naši sunarodnjaci prošle godine za Black Friday te koliko se to isplatilo trgovcima! Koliko namjeravaju potrošiti ove godine?
Black Friday 2022. u Hrvatskoj
Ove godine Black Friday pada 24. studenog. U Lijepoj Našoj izdano je 3,96 milijuna računa, što je za 11 % više u odnosu na Black Friday 2021. godine.
Hrvati su lani potrošili 493 milijuna kuna, što je pak 16 % više u odnosu na prethodnu godinu.
Black Friday 2023. u Hrvatskoj
S obzirom na to da su ove godine makroekonomski pokazatelji znatno bolji, očekuje se da će potrošnja porasti za više od 10 % u odnosu na Black Friday 2022. godine. To su predviđanja iz HGK-a.
Zašto Black Friday ne pada na isti dan?
Tradicionalno se obilježava svake godine posljednjeg petka u studenom. Budući da živimo u svijetu u kojem je profit bog i batina, mnogi Black Friday produžuju na Black Weekend, Black Week, a oni najočajniji i na Black Month. I za najvećeg šopingholičara too much! Cyber Monday slijedi u ponedjeljak nakon Crnog petka i vrijedi samo za kupovinu online ‒ ponedjeljak na webshopu.
Kako je nastala euforija zvana Black Friday?
Vjerujem da već znate ili pretpostavljate gdje je nastala cijela priča. A gdje drugdje nego u SAD-u, u zemlji u kojoj je konzumerizam način života. Trgovci su bili inicijatori ideje o snižavanju cijena proizvoda/usluga dan nakon Dana zahvalnosti. Bila je to najava otvaranja blagdanske sezone kupovanja. Teško je sa sigurnošću reći koja je od nekoliko teorija o nastanku Crnog petka točna, ali ja ću ih u nastavku podijeliti s vama.
6 teorija o rođenju Crnog petka
Crveno ‒ gubitak: crno ‒ dobitak
U SAD-u su trgovci tijekom 20. stoljeća uglavnom radili s gubicima. Profit bi se ostvarivao jedino uoči blagdana, kada bi pošast kupovanja započinjala samo dan nakon Dana zahvalnosti. U to su se doba trgovačke knjige vodile ručno. U njima bi trgovci period poslovanja u minusu označavali crvenom tintom. Profitno su razdoblje, koje je kod svih bilo početkom i tijekom blagdana, označavali crnom tintom. Po ovoj je teoriji upravo to razlog za nastanak imena Black Friday.
Crni dani za trgovce
Druga pak teorija, bliska ovoj, kaže sljedeće ‒ trgovci su diljem SAD-a primijetili da nakon Dana zahvalnosti nitko ništa ne kupuje. Zbog toga su bili u debelom crvenom (tako su vodili knjige, to smo već utvrdili). No, ova teorija dodaje da upravo zbog iznimno velikog pada potrošnje, trgovci koje je taj period zavio u crno jer su radili s gubicima, prozvali su taj period crnim danima. To je bio razlog pokretanja masovne akcije velikih popusta prvi petak nakon Dana zahvalnosti, čime su si osigurali znatno bolju prodaju. Potrošači su shvatili da taj dan svake godine mogu znatno povoljnije kupiti ono što su već dugo priželjkivali ili si nisu mogli priuštiti. I tako se klupko zakotrljalo.
Markiranje s posla nakon Dana zahvalnosti
Nancy Koehn, povjesničarka poslovanja i profesorica na Harvard Business School u Bostonu, na kojem predaje poslovnu administraciju, ponudila je svijetu nešto drugačiju verziju, prema kojoj se sam pojam pojavio još 1950-ih. Tvrdi da su ga osmislili poslodavci. Dan nakon Dana zahvalnosti, gotovo kao po defaultu, velik broj radnika izostajao bi s posla. Opravdanja su bila: bolest, “loše se osjećam” i slično. Je li zaista bila bolest u pitanju? Ili su radnici masovno odlazili u cjelodnevni shopping?
Crni petak za radnike
Prema ovoj su teoriji upravo radnici ti koji su osmislili naziv, a ne poslodavci. Prvenstveno mislim na djelatnike u trgovačkom sektoru, prodavače i blagajnike te sve ostale koje sudjeluju u trgovačkom lancu jer su tog dana bili izloženi enormnom stresu i stampedu kupaca. Kao da će sutradan biti smak svijeta, kupovalo se stihijski, police su se morale stalno puniti, a blagajnici i prodavači jedva su stajali na nogama… Bio je to za njih crni petak, a dani koji su slijedili crni dani. I koliko god su se kupci veselili i donosili brendu veliku zaradu, radnicima je to bio najomraženiji dan u godini. Pretpostavljam da se ni danas ništa nije promijenilo.
Prometni kolaps krivac je za Black Friday
Jedna od najčešćih teorija kojoj se priklanja većina datira iz 1960-ih. Ovdje zasluga ne pripada ni trgovcima ni poslodavcima ni radnicima, već nećete vjerovati, policajcima! Kakve veze imaju policajci s marketingom i prodajom? Pa nemaju baš nikakve, osim možda da su plavci bili nesvjesni copywriteri koji nikada nisu bili plaćeni za uspješno brendiranje. Zamislite da je danas neki slavni copywriter skovao ovu uspješnu sintagmu! Kolike bi pare obrnuo i pojačao si žiroračun?
Što je to policajce iz Philadelphije ponukalo da skuju najkomercijalniji izraz na svijetu? Zbog prometnih čepova, ali i strke i gužvi po trgovinama diljem grada, koje su bile redovite u petak nakon američkog Dana zahvalnosti, jedan je policajac počeo koristiti upravo izraz „crni petak” nastojeći objasniti sav taj kaos po gradu, kako na ulicama, tako i u dućanima zbog masovnog dolaska turista i stanovnika iz okolnih ruralnih područja radi blagdanske kupovine, a koji je najviše pao na leđa upravo organima reda ‒ policiji. Bio je to zapravo crni petak za policiju.
U zlatu je kvaka!
Posljednja teorija koju navodim povezuje nastanak Crnog petka s financijskom krizom. Dakle, kupnja i rasprodaja tu ne igraju nikakvu ulogu. Naime, 24. rujna 1869. godine, koji je pao baš na petak, došlo je do kolapsa tržišta zlata u Americi. Taj je veliki pad uzrokovao, što je svima poznato, sveopću recesiju, a upravo je taj petak proglašen “Crnim petkom”. Tržište se, kao što znamo, relativno brzo oporavilo i danas je postojano, a naziv je zaplovio u marketinške vode i svijet prodaje, gdje je doživio kulminaciju. Za šopingholičare je to najdraži dan u godini, a za one koji traže smisao u drugim kvalitetama, najočitiji primjer dekadencije potrošačkog društva u koje se pretvorio čitav svijet. Pandemija koja je zahvatila sve slojeve društva ‒ od najsiromašnijih do najbogatijih. Svi hrle u shopping-centre da bi ugrabili po povoljnoj cijeni i ono što trebaju i ono što ne trebaju.
Fenomen Crnog petka
Znate li da i Kina ima svoju verziju Black Fridaya? Njihov neslužbeni šoping praznik, također, pada u studenom, ali 11. studenog. Singles’ Day nastao je zapravo kao protuteža američkom konzumerističkom prazniku Valentinovu. Bilo bi zanimljivo saznati postoji li kakvo povijesno istraživanje kako je takav jedan blagdan u zemlji koja, barem službeno, ne gaji kapitalizam, uspio postati najveći šoping događaj. Jer, Kina je danas ipak jedna od vodećih, ako ne i vodeća proizvođačka i trgovačka sila na svijetu.
Skoknimo sad malo na jug Sjeverne Amerike. Black Friday u meksičkoj varijanti živi kao El Buen Fin. U prijevodu to znači “dobar kraj”.
Postoje i neke države koje ne podupiru konzumerizam i rasprodaje na taj dan, ali to nije tema ovog bloga. Hrvatska je preslikala ideju, ali princip rada ne. Popusti su sve samo ne veliki. Oni koji su bili u nekoj trgovini nekoliko mjeseci prije Black Fridaya i prate kretanje cijena, primijetit će da ono što piše u izlogu na Crni petak ne odgovara istini ‒ da taj postotak nije baš toliki koliko piše, .
Naime, što se događa?! Mnogi trgovci su naprosto povećali cijene nekoliko tjedana prije Black Fridaya, a potom ih vratili na staro ili nešto malo još i snizili, da bi za kupce to izgledalo kao primamljiv popust. To je loš marketing i varanje potrošača. Osviješteni su se potrošači obratili Udruzi za zaštitu potrošača, pa su neki trgovački lanci izgubili spor zbog lažiranja cijena i fingiranja velikih popusta. Danas je kupce teško prevariti. Informirani su i raspituju se za cijene i online, pa ih uspoređuju.
Muke i stres po copywriterima
Neki slabije angažirani copywriteri trljaju ruke uoči ovog blagdana, ali oni koji redovito imaju angažman, ovaj dodatni posao stvara nepotreban dodatni stres. Pitate se zašto? Većina klijenata obično se sjeti u posljednji čas napraviti akciju. Doslovce u par sati prije početka Black Fridaya treba osmisliti zabavnu, atraktivnu i isplativu reklamnu kampanju na društvenim mrežama ili za Google Ads sustav. Dobar copy ne pada s neba samo tako kao Newtonu jabuka sa stabla! A vikend je i copywriteima, i oni bi se malo odmorili ili možda šopingirali.
Dakle, ja jedva čekam da prođe taj dan! Ne idem po trgovinama iz dvaju razloga ‒ kao prvo, dežurna sam kod kuće da ispunjavam mušice i eventualne prepravke klijenata, a kao drugo, ne ide mi se u gužvu nastalu zbog lažno napuhanih popusta. Uostalom, ništa mi nije tako neophodno. Moje prijateljice pokupuju hrpu stvari koje poslije nikada ne koriste. Bacanje novaca i nepotreban stres oko minusa na računu! Stoga, oprez svima koji ne znaju mudro rukovati kreditnim karticama. Black Friday je za takve pravo iskušenje!
Buy Nothing Day – Sad je dosta!
Kako god i tko god osmislio ovaj naziv, poslodavci, trgovci, radnici ili policajci, činjenica je da je zaživio u marketingu, a zatim u prodaji, proširivši se kao epidemija virusa u SAD-u, a potom kao pandemija ostatkom svijeta. Treba li nam doista tako mnogo stvari ‒ sličnih majica koje nikada nećemo obući ili vrtoglavih štikli koje nikada nećemo obuti? Trebaju li nam baš svake godine novi ukrasi za božićnu jelku? Gdje bacamo ono što nam više ne treba? Pada mi na pamet da bi možda kao protutežu trebao izmisliti Zero Waste Day.
Znate li da postoji i Međunarodni dan bez kupnje ili originalno Buy Nothing Day? Da, dobro ste pročitali. I obilježava se na današnji dan, 25. studenog.
Sad je dosta!
Pod motom/sloganom ‒ Sad je dosta! ‒ na prvom obilježavanju ovoga dana 1992. u Vancouveru umjetnik Ted Dave najavio je manifestaciju. Na to ga je potaknula ogorčenost stalnim pritiskom medija na kupovinu. Istovremeno je održan i u Meksiku kao otpor konzumerizmu i potrošačkoj kulturi. Iako organizatorima mediji nisu dali veći medijski prostor, ideja se proširila organskim, prirodnim putem (najbolja reklama ide od usta do usta), pa su se prosvjedi održali u najvećem broju državama SAD-a.
Treba li postavljati retorička pitanja na koje već svi znamo odgovor?
- Zašto gotovo nitko ne zna za taj dan?
- Zašto nije u medijima?
- Kome (ni)je to obilježavanje u interesu?
Nema profita za medije, nema profita za trgovce i proizvođače dobara. Potrošači, naročito oni zagriženi uopće ne doživljavaju ovakve akcije osvještavanja. Iako, kada bi osvijestili važnost pametnog kupovanja, osjetili bi korist za svoje mentalno zdravlje ali i za džep. Medijima ne odgovara “reklamirati” protupotrošačke poruke jer žive od oglašavanja (prodaje oglašavačkog prostora na svojim portalima, u tiskovinama, medijskom prostoru online i offline). Njemački su aktivisti ovakvo izbjegavanje izvještavanja ili, još gore, iskrivljavanje činjenica u medijima prozvali informacijskom gerilom. To je samo jedan od pokazatelja moći medija i onih koji imaju pristup njima.
Buy Nothing Day oformljen je s dvama ciljevima:
- poticanje ljudi na suzdržavanje od nepotrebne kupovine
- skretanje pažnje javnosti na negativne posljedice konzumerizma kao stila života.
Kako se obilježava Buy Nothing Day?
Kratko i jasno, tako da toga dana ne kupite apsolutno ništa!
Mirni prosvjedi ispred velikih trgovačkih centara, u parkovima i na trgovima osvještavaju važnost smanjivanja nagomilavanja stvari. Organiziraju se javne razmjene korištene odjeće i obuće. Drže se predavanja o važnosti reciklaže odbačenih stvari i njihove ponovne uporabe.
Znate li da se u Njemačkoj, jednoj od najindustrijaliziranijih zemalja svijeta obilježava od 2000. godine i to pod vodstvom protuglobalizacijske udruge Attac? To je potaknulo osnivanje sličnih udruga i zajednica diljem svijeta, u Italiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Australiji, Južnoj Americi… Danas se obilježava u više od 60 zemalja svijeta. Kako je pravda dostižna, ali spora, možda to i vrijedi za osvještavanje. Samo da ne bude prekasno za pojedinca i društvo!
