Motovun u magli, autor fotografije David Matković
JESMO LI USPJELI RAZGRNUTI MAGLU I RAZJASNITI ZAMAGLJENU, PRAVU LOKACIJU SLAVNE TROJE?
Sintagma Troja Motovun Vedran Sinožić otkriva jednu čvrstu, gotovo neraskidivu sponu. Pišem o trima točkama jednakostraničnog trokuta, simbiozi povijesti, entuzijazma, sadašnjosti, vizije, budućnosti.
Intervju s profesorom povijesti, Vedranom Sinožićem pao mi je kao sjekira u med (gle, koincidencije; kult meda, medovina, medica,🐝 spominju se u njegovoj knjizi “Našoj Troji”) ili dar s vedra neba. Nekako se sve poklopilo, baš kako treba.
Upoznali smo se virtualno, na društvenoj mreži Facebook, nakon što je pročitao moju objavu o svojoj knjizi “Naša Troja” i zahvalio mi se na osvrtu.
Zaintrigiralo me otkuda toliko zanimanje za Troju i Homera te kako je došao na ideju da Troju treba tražiti kod nas, i to baš u Istri.
A, kako sam mogla saznati nego iz prve ruke! Napila sam se informacija sa samog izvora (još sam pod dojmom izvora rijeke Mirne kod Buzeta). Poučena uspjehom slavnog Homera išla sam direktno u glavu, pokucala na inbox profesora iz Novigrada te već isti dan dobila pozitivan odgovor i pristanak na intervju.
U homerskom duhu krećem s intervjuom in medias res – u središte stvari, a vi sami procijenite je li svojim radom, stavom i tezama prof. Sinožić uspio razmagliti zamagljenu sliku Troje.
Motovunska magla, trojanska magla, autor fotografije David Matković
In medias res
Profesore Sinožiću, Vi kažete, citiram: „Homer nije ni lagao ni sanjao, kako neki tvrde. Trojanski je sveti grad postojao.“ „Ilijada i Odiseja“ prije svega su književnost, a Vi ste se njome vodili u potrazi za novom, pravom Trojom. Na temelju čega, Vi kao povjesničar, kategorički tvrdite da je zaista postojala? Hajdemo razjasniti čitateljima koji nisu imali priliku slušati Vas ili pročitati jednu od Vaših knjiga zašto je taj trokut Troja Motovun Vedran Sinožić rješenje prastare zagonetke, povijesnog gordijskog čvora?
Pokušat ću na ovo pitanje odgovoriti što sažetije, mada je ono ustvari vrlo opširno. Naime, da bi se određena lokacija mogla nazvati uopće Homerovom Trojom, potrebno je navesti više smjernica koje potvrđuju ovu tezu. Najčešće se na prvo mjesto postavlja arheologija. U ovom slučaju lokaciju je trebalo potražiti izričito slijedeći Homerove navode, tako da ja na prvo mjesto postavljam geografske pokazatelje, zatim toponimiku te mitologiju i lokalni folklor.
Arheologija je sama po sebi već opisala prapovijesne gradine Istre kao minojsko-mikenski svijet. Možemo slobodno reći i kao Homerov svijet. Pitanje je bilo, koji dio tog svijeta.
Stoga, odgovorit ću na Vaše pitanje – Motovun je jedina lokacija za Homerovu Troju koja nema konkurencije, iz razloga što su se sve navedene smjernice pronašle u toj točki, čak i više od očekivanja. Objasnio bih to kao stroj na kojem se svi dijelovi savršeno poklapaju, i to bez iznimke.
Homer slavni Odisej
Tko je Homer? Pjesnik? Povjesničar? Geograf ondašnjeg doba? Je li uopće postojao? Ili ste skloni vjerovanju, koje je već naveliko uvriježeno, da je riječ o više pjesnika koji su stvarali „Ilijadu” i “Odiseju“? Ako je riječ o „skupini autora“, postoji mogućnost da su i opisi pojedinih lokacija plod mašte, a ne faktografski podaci. Zašto ste tako sigurni da su opisi vjerodostojni?
Tko je bio Homer za mene je jednostavno pitanje – Homer je bio Odisej.
O Homeru i njegovu porijeklu postoje brojne hipoteze, a što se mene tiče htio sam dati samo svoje mišljenje, a ne navoditi nečiju ideju. Dakle, nisam htio pasti pod utjecaj nekog teoretičara.
Sve u svemu, za mene je Homer simboličko ime nosioca epova “Ilijade” i“Odiseje”. On predstavlja pjevače odnosno barde željeznodobne Grčke, jednog vremena koje je već daleko od trojanskog rata, vremena koje ne zna za lokaciju tada već izgubljene Troje.
Vratimo se Odiseju. Čitanjem “Ilijade” i “Odiseje”, naravno, u stihovima, pronaći ćemo na više mjesta da je upravo Odisej lik koji je nadaren za pripovijedanje, pa i pretjerivanje. Tu se Odisej lagano otkriva kao autor.
Drugi je pokazatelj izvanredan i detaljan opis mjesta upotpunjen vremenskim određenostima, tj. daljinama puta određenima u danima. Ovdje se nameće pitanje je li put i razne događaje opisao Odisej, ili je možda sa sobom vodio anonimnog pjevača (ne pisca) kao desnu ruku jer tu se radi o usmenim pjevanjima.
Logično je da je to Odisej, a dokaz tomu je i prstenasti otok u Atlantiku na kojem je Odisej bio, a „Homer“ ga opisao. Radi se o jednoj te istoj osobi.
Kako je autor pjevanja, izgleda po svemu, bio nenaveden, dano mu je ime Homer, ime koje je zadobilo funkciju oca grčke epike.
Vedran Sinožić, autor fotografije Pjeter Pasulji
Troja Motovun Vedran Sinožić – ljubav prema epovima
Otkuda tolika ljubav prema starim epovima? Kada je sve započelo, kako je zaživjela simbioza Troja Motovun Vedran Sinožić?
Već u prvom susretu s ovom tematikom, u lektiri za osnovnu školu, koju sam pročitao prije nastavnog plana po kojem ćemo učiti povijest. To je bila ta očaranost, čitanje prije obaveze.
Drugi je korak bio kupovina “Ilijade” i “Odiseje” u stihovima, dakle knjiga primjerenih uzrastu. Knjige sam kupio prilikom nenadanog dolaska jednog putujućeg trgovca.
Fascinaciju stihovima teško je opisati; sam prikaz ružoprste zore koja naviješta dan, toliko me oduševio da sam otada saživio s knjigom, u dobi od dvadeset godina.
Motovun = naša Troja
Sjećate li se trenutka kada Vam je palo na pamet da je Troja u našim krajevima, na našem poluotoku? Kada Vam je sinula ideja da je riječ o Motovunu?
Zašto Motovun? Mogu Vam priznati da je ovo bilo najteže, jer kako god sam sve elemente Troade do najmanjeg detalja pronašao upravo na istarskom poluotoku, samu Troju nikako nisam mogao pronaći. Razlog tomu je brojnost gradina i nekakva posebnost.
Moram priznati da je to trajalo godinama sve do jednog običnog dana, na jednom kratkom izletu. Sasvim neočekivano, dogodilo se.
Misao, kao grom iz vedra neba – Motovun u sebi krije složenicu …mota vunu. To je bila ta sekunda, trenutak istine. Odmah sam shvatio da je to ime ostatak prapovijesti, ostatak simbolike boginje Atene, nekada zaštitnice Troje.
Nije to bio lažan znak. Naprosto, upravo je ta lokacija pokazala stopostotnu analogiju sa svim činjenicama Homerovih epova, dokaz da je Homerova Troja bila skrivena u imenu današnjeg grada. Nakon toga počeo sam s pisanjem prve knjige.
Troja Motovun Vedran Sinožić – istraživanja i putovanje Istrom
Jeste li tijekom istraživanja posjetili sva istarska mjesta koja vežete uz slavno trojansko doba? Tko vam je pomagao da stihove potkrijepite nekim usmenim predajama, nalazima i slično? Koji mitovi vežu Motovun i Troju?
Da, naravno. Najvažnija mjesta u “Ilijadi” su: Motovun, okolica Vižinade, Ponte Porton, Buzet, Učka i Ćićarija te Limski kanal. Odlične i istinite lokacije za budući film. Sve su one itekako poduprte stihovima koje je Homer do detalja opisao.
Sve podatke koji se vežu za Troju u Istri većinom sam pronašao sam. Na jedan važan artefakt ukazao mi je Đino Đivanović, ekspert za mitologiju. Također, na neke važne pojedinosti u samom gradu, Motovunu, usmjerio me je gospodin Josip Radoslav. Radi se o Salinasovoj ideji koja se materijalizirala pod zidinama Motovuna. Bio je to izvor vode u dvorištu tzv. Hekabine kuće. Danas se može vidjeti i osluhnuti njegov šum. Za terenski rad i pomoć zaslužan je Pjeter Pasulji koji je godinama prisutan u ovoj potrazi.
Kamen s urezima, autor fotografije: Đino Đivanović
Slavni mitovi u Motovunu
Mitova koji vežu Motovun i Troju ima zaista napretek. To je u prvome redu mit o Heraklovom građenju i rušenju Troje. Mit o pobjedi nad morskim zmajem. Tu su i mitovi o trojanskim bikovim igrama i Parisove pastirske igre. Zatim, mitovi o: Gigantima, Tifojima i Arimojima, Deukalionovu potopu, borbi Atene i Meduze, u stvari mit o pra-Troji.
Posebno bih istakao mit o Amazonkama i Halubjanima te Idajske Daktile, koji nam na svjetlo dana donose porijeklo folklora zvončara u zaleđu Rijeke. Da ne zaboravimo, i mit o divu Dragonji koji je prerada mita o Romulu i Remu, tj. priči o nastanku Rima, čije je porijeklo trojansko.
Tu su prisutni i olimpski mitovi o stvaranju, koji donose priču o Frigiji, zemlji sjeverno od Troje. Tu pripadaju mit o Niobi i mit o Kalisto, koja je pretvorena u zviježđe Medvjeda.
Svi su oni potvrđeni toponimima s točno pripadajućeg terena. Da ne zaboravimo i mit o Apolonu i Koroni.
Ne mogu, a da se kao copywriterica ne osvrnem na posljednju riječ ovog odgovora. Izgleda da je ta korona sveprisutna – u stvarnosti i mitologiji, i nekoć i danas.
Kako nestručna javnost reagira na tezu o Troji u Istri?
Dok sam se pripremala za ovaj intervju, koristila sam metodu istraživačkog novinarstva zaronivši u Vaše knjige „Naša Troja“ i „Kalisto-Naša Troja II“. Imala sam čast pročitati Vaše još neobjavljene traktate koje ste mi nesebično ponudili na čitanje. Osim što sam knjige čitala bez daha, oči su mi se sve više otvarale, što od čuđenja od epohalnog otkrića da je Troja u Istri, što od prihvaćanja novih spoznaja. Otvorila sam se Vašoj tezi na temelju predočenih činjenica. Kakve su reakcije drugih čitatelja?
U širokom sloju populacije itekako se znade za moje radove, mada je na višim instancama prisutna zakočenost, i rekao bih – šutnja. U počecima je to bilo itekako šokantno. Danas se već prihvaća sa mnogo simpatija, kao i svi noviteti. Nasreću, postoje i mnogi iskreni ljubitelji mojih knjiga, a zapažen je poseban interes u susjednoj Sloveniji. Ponekad su me kritizirali oni koji nisu nikada ni primili u ruke moju knjigu, a kamoli “Ilijadu” i “Odiseju” u stihovima.
Što kaže struka?
Pretpostavljam da niste baš dočekani s oduševljenjem jer čvrsto pobijate dosadašnje teze i mrsite račune Hisarliku u ekonomskom smislu. Turizam se tamo gradi na priči o Troji i trojanskom ratu. Ta i drveni trojanski konj je tamo podignut. Jeste li svjesni koliki se tektonski pomaci mogu napraviti ovom Vašom pričom o istarskoj Troji?
Struka u našoj zemlji šuti, nema odgovora, ali je struka u Sloveniji pomogla da znanstveni traktat o usporedbi lokacija Motovuna i Hisarlika nađe svoje mjesto na stranicama najuglednije svjetske znanstvene zajednice Academia.edu.
Naglasio bih da je teze iz moje knjige “Naša Troja” u svoj rad uvrstila i poznata američka povjesničarka, Elizabeth Della Zazerra, autorica nekoliko knjiga.
Napokon, teza o Troji na Hisarliku stvar je prošlosti, sadašnji trenutak je 21.stoljeće. Svijet se mijenja, a Hrvatska u turističkoj promidžbi ima neslućene mogućnosti.
Toponimi – velika i neuobičajena podudarnost
Istovremeno, radili ste geografska i lingvistička istraživanja slijepo se držeći Homerovih stihova i tražeći podudarnosti. I pronašli ste ih mnoštvo, što je mene, moram priznati šokiralo, ali mi je dalo odgovore na neka pitanja koja sam si postavljala cijeli život. Naime, moja je majka rodom iz ovoga kraja, i kad god bih dolazila u Istru, već i kao dijete znala sam se zapitati otkud ljudima ovdje tako neobična imena i prezimena, kao i nazivi mjesta tj. toponimi. Nekako sam naginjala logici da je sve povezano s blizinom Italije. A, sada od Vas saznajem da je Flego, djevojačko prezime moje majke, zapravo prijevod grčke riječi, a znači topli izvor. I doista, rodno selo moje majke, Škuljari (za čiji naziv se i dan danas pitam), nalazi se u blizini čuvenih Istarskih toplica.
Niz od 94 toponima koji nose imena trojanskih junaka, vladajućeg sloja te saveznika Troje i mene je iznenadio, a nastavio se i u drugoj knjizi. Navest ću samo nekoliko primjera: Pilemon-Plomin, Apisaon-Pišoni, Kebrion-Kebri, Hiketaon-Iketi, Maris-Marišće, Koparej-Kopar, Hipiron-Piran itd.
Škuljari je toponim koji priziva u razmišljanje moguću lokaciju pronalaska tzv. spondilus školjke. Međutim, to je starija priča od trojanske, priča koju bismo smjestili u 5000 g.pr.Kr. Možemo prepoznati važnost istarskog poluotoka u trgovinskim relacijama sa središnjom Europom u doba neolita. Rekao bih i kao jedan od preduvjeta za rađanje Troje u Istri.
Maglena koprena, autor fotografije David Matković
Troja Motovun Vedran Sinožić – uzori istraživači
Tko Vam je uzor od istraživača kada je Troja u pitanju i zašto?
Uzori po stručnosti bili bi: Evans, Lesky i Nietzsche, zbog ispravnih smjernica u pronalaženju cilja. Tu je i prof. Kolb koji se hrabro suprotstavio pogrešnoj lokaciji na Hisarliku.
Zasluge za prelazak Troje iz svijeta mašte u arheologiju ima Schliemann, zbog svoje hrabrosti i entuzijazma. Tu je, naravno, i Salinas koji je postavio tezu da se Troja nalazi na jadranskoj obali. Bez njegove knjige “Homerova slijepa publika” ne bismo došli do Istre i Motovuna. Bez kampanje i potpore Naklade Uliks iz Rijeke te Založbe Stella iz Šmarjeških Toplica ne bih daleko dogurao.
Teze o Troji
Koliko teza o Troji danas postoji? Gdje su je sve smještali ili još uvijek smještaju?
Ima ih sve više, što govori o interesu mnogih nacija koje bi je htjele samo za sebe. Ali, samo je jedna na ovome svijetu, ona koja posjeduje sve točno opisane i navedene činjenice. U ovom je prostoru od Istre do Male Azije konkurencija vrlo mala, a finale osvaja samo jedna lokacija.
Troja se smješta dan danas i na vrlo čudne lokacije poput: daleke Skandinavije, Finske i Velike Britanije, zatim u Italiju, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Tursku te u sve zemlje bivše Jugoslavije. Čak i na Bliski istok. Međutim, sve one podliježu kritici iz ovog ili onog razloga.
Troja Motovun Vedran Sinožić – objašnjenje grba i toponima Motovuna
Poveznice između Motovuna i Troje jako su žive i danas. Neke od njih pogotovo. Toponim Motovun i grb mjesta. Kakvu simboliku krije grb Motovuna, a što nam govori ime mjesta?
Prvenstveno, grbovi su tematika iz razdoblja srednjeg vijeka, mada se iz simbolike grba može izvući, da tako kažem, priča. Stoga, ništa ne treba odbaciti jer grb Motovuna, koji ima više kula, od kojih je središnja kula najviša, upravo upućuje na onu najvišu trojansku kulu, što su riječi Homerove. Na lokaciji Hisarlik ne postoji, toliko tražena od arheologa, ta najviša kula, već su sve jednake veličine i po rekonstrukciji niske, u jednom vijencu. Najviša bi trebala biti u sredini.
Sam naziv grada je ostatak štovanja Atene, u drugim kulturama poznate i kao boginje Frig, odnosno Wiluse, našim riječima – Vunarice, koja u ruci drži preslicu i njome određuje ljudske sudbine.
Motovun u daljini, autor fotografije David Matković
Brojne podudarnosti između Motovuna i Homerove Troje
Svečanost bacanja roga, podzemni prolaz, osam rijeka, dva izvora vode, tople i hladne, grudasta zemlja, hrast, izostanak maslina, spilje, nazivi mjesta po trojanskim junacima, slični ili identični nazivi, fascinantna geografska podudarnost sa stihovima – sve ste to pronašli u Motovunu ili u njegovoj blizini. Koliko ste pronašli povezanih istarskih toponima i vlastitih imena s Trojom?
U dvije knjige ukupno sam iznio pred čitatelja oko 255 toponima i prezimena povezanih s Trojom i Trojancima. Zanimljivo je da ne postoji skoro ni jedan uzorak koji bi predstavljao suprotnu, Ahejsku stranu, čije toponime možemo sresti u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori.
Samo je jedan toponim izuzetak, odnosno dva, a to su Heraki i Erkovčići, toponimi koji predstavljaju Herakla koji nije Trojanac, ali je zato jedan od graditelja Troje, iz ranijeg mita, pa stoga zaslužuje poštovanje.
Osim trojanskih toponima, tu su i oni koji dokazuju seobu s Krete, primjerice grad Žminj, u ono doba Sminthium. Treba navesti i etrurske, primjerice Tusci, biljeg zagonetnog naroda koji svoje porijeklo izvodi iz trojanskih mitova. Posebna su kategorija toponimi koji govore o Narodima s mora poput: Škljonci-Aškalon, Štuti-Ašdod, Kvešti-Ekwesh.
Troja Motovun Vedran Sinožić – 30 DA zaTroju, 30 NE za Hisarlik
U jednom od traktata naveli ste 30 razloga protiv Troje-Hisarlika i 30 za Troju-Motovun. Hajdemo ih u kratkim crtama navesti!
Ima ih barem 30 sa svake strane, pod da i ne. Izvukao bih neke najvažnije. Na prvo bih mjesto postavio tvrdnju da je Troja akropolski grad, dakle, grad na uzvisini. Homer to navodi u stihovima riječima poput, na visu, na strmini, na litici, brežuljkasti grad, strmi grad, vjetroviti Ilij.
Mit o Troji – grad izgrađen na gori
Osim toga, mit o osnutku Troje kazuje nam da je Troja grad izgrađen na gori. Sve navedeno ne može se zamisliti na lokaciji Hisarlika, koja je ustvari tell na oko 9-14 slojeva, pri čemu je navodna Troja grad na tek osam metara nadmorske visine.
Drugi je veliki problem ove lokacije taj što se od mora do Troje protežu brda, pojedini brežuljci te jedan istaknuti brežuljak pred samim gradom Trojom. Od Hisarlika do mora vidi se samo gola ravnica. Što idemo dalje s geografskim pokazateljima tim više uočavamo teške pogreške.
Homer nikada nije spomenuo Mramorno more, a isto tako ni Crno more. On navodi da se iznad Troje nalazi zemlja Frigija. O moru ni spomena.
Troada
Troada po njegovu opisu ima dva rta, osam rijeka i više zaljeva, koje ne vidimo na maloazijskom poluotoku. Na početku “Ilijade” navode se dva duboka zaljeva; prvi je ulaz do Troje-Motovuna, tj. ušće rijeke Skamandar-Mirne, a drugi je duboka luka, odnosno Homerovim riječima vodena staza, gdje prepoznajemo definiciju Limskog kanala.
Poseban je problem taj što sunce zapada u more Trakijsko, a to bi bio Peloponez, odnosno Grčka, što je potpuno nelogično i paradoksalno.
Trakija se nalazi sjevernije, a ne na zapadu, preko Egejskog mora, u ovom slučaju. Pogrešno je uopće i na taj način promatrati Trakiju koja je pojavnost iz kasnije povijesti.
Široka ili velika voda koju Ahejci trebaju prijeći s kraja na kraj može biti samo Jadran, dok Egejsko more tom opisu ne odgovara. Od izuzetnog je značaja za ovo otkriće lokacija Ahejskog tabora, koji nikada nije pronađen u blizini Hisarlika, iz razloga koji navodi Homer. Ahejski je tabor brdo pred usporom rijeke, na koje su Ahejci poslagali brodove na suho, i to u tri reda skalina. Dakle – brdo, još jednom to naglašavam. Na lokaciji Hisarlik, već sam prije spomenuo, vidljiva je samo gola ravnica.
Jedan od najvećih dokaza za ovu geografsku usporedbu je i spilja pred taborom, opisana riječima ... ima neka široka spilja.
Ova spilja može se vidjeti u svoj svojoj ljepoti i širini pred Ponte Portonom, nedaleko od Vižinade, tj. nedaleko od brda na kojem su bili poslagani brodovi.
Troja Motovun Vedran Sinožić – zajednički kultovi
Koji kultovi povezuju Homerovo djelo i Troju-Motovun?
U “Ilijadi” je vidljivo da Trojance štite određeni bogovi, a tu bih istaknuo boga Sunca, Apolona. Taj je bog zaštitnik sjevernih strana Homerova svijeta, i po tome i bog Hiperborejaca, odnosno sjevernjaka. Dokaz tomu brojni su arheološki nalazi kipića boga Belina, odnosno Apolona.
Po tomu su božanstvu nazvani pojedini vrhovi na Alpama. Poznat je i u Sloveniji, a u Istri se nalazi u toponimu Boljun, gdje je njegov kult ostao u uspomeni, zahvaljujući kršćanskoj preradi. Prepoznajemo ga u Isusu u čije su tijelo zabijene strjelice, Apolonovo oružje.
Nadalje, kao jedan od dokaza Apolonove prisutnosti u Istri naveo bih brojne nalaze keramičkih tronožaca posvećenih bogu Apolonu. Upravo su u Istri najbrojniji, za razliku od drugih lokacija na Mediteranu.
Znak Troje i Apolona poznati je menhir pronađen u slovenskoj Istri, Krkavški menhir, na kojem je vidljiv reljef s likom boga Apolona, putokaz za Troju koja se nalazi u prapovijesnom sloju Motovuna.
Krkavški menhir, autor fotografije: Mitja Fajdiga
To nije sve. U Motovunu je ostao i spomen na boginju Atenu u pojavnosti zvijezde repatice, a slavi se u kršćanskom obliku u susjednom Kaldiru.
Tu je i kult smokve, sačuvan u povijesti – u crkvi Blažene Djevice Marije od Vratiju u Motovunu, kao spomen na mit o Gigantima.
Troja Motovun Vedran Sinožić – Schliemannova Troja na Hisarliku
Kategorički ste pobili Schliemannovu Troju na Hisarliku? Kako to da je mnogo ljudi ipak povjerovalo u njegovu priču? Tko je zapravo Schliemann?
Schliemann je entuzijast iz 19.stoljeća, i treba se postaviti malo i u njegovu kožu. Ipak, on je taj koji je preokrenuo kamen, a ne struka. Mada je radio na pogrešnoj lokaciji, za koju je i sam iznio neke sumnje, zaslužan je za to što se priča o Troji preselila iz svijeta mašte u svijet kakve takve znanosti onoga doba. Njegov je pothvat još onda loše primljen od grčkog arheološkog društva, s riječima poput gubljenje vremena i rasipanje novca.
Kasnije se u ovu potragu uz njega priključuju i arheolozi, ali slijede njegov model – ideju. Dakle, nisu bili samostalni. Danas brane upravo taj model, kao da nikada nisu ni čitali Homera, što je većinom upravo tako. Treba naglasiti da je 19. stoljeće bilo doba tzv. zlatne groznice te da je količina iskopanih predmeta, pogotovo zlatnih, za ono doba bilo mjerilo uspjeha, odnosno dokaz za Troju. Kakav god on bio, učinio je prvi korak prema Troji. Imao je taj duh.
Mit o Gigantima u Motovunu
Tko su bili Giganti? Jesu li nazivi Žiganti i prezime Zigante povezani s tom pričom?
Giganti su divovi koji grade Troju u jednom zanimljivom grčkom mitu. Zamjerili su se Zeusu te ih je on kaznio tako što ih je premjestio u podzemlje da bi oni tamo regulirali tokove podzemnih voda, a iznad tog mjesta posadio je smokvu.
Upravo je ta smokva nad Gigantima sveta Smokva pred Skejskim vratima na ulazu u grad. Ostatak ovog mita možete vidjeti u motovunskoj legendi u crkvi Blažene Djevice Marije od Vrata (što je zanimljiva podudarnost), prema kojoj se Djevica Marija ukazala na drvetu smokve.
Dan danas na tomu mjestu, tj. pred crkvom raste smokva, možete je vidjeti. Giganti su po R. Gravesu lokalno trojansko pleme, vjerojatno stariji stanovnici od Trojanaca. Naziv Žigante na talijanskom se izgovara – Gigante. Više nego dostatno.
Brodovi na rijeci Mirni
Što dokazuje da je u dolini rijeke Mirne nekada bilo more i zašto mislite da je Mirna trojanska rijeka Skamandar?
Dolina Mirne bila je plovna još u vrijeme novovjekovne Venecijanske republike, što dokazuju mnogobrojni spisi te metalni prstenovi za vezanje brodova. Današnje je stanje rezultat melioracije i izgradnje vodovoda u doba Italije. Znanost dobro zna da je u Motovunskoj šumi pronađena morska sol, nekoliko metara pod zemljom, a ionako je cijela dolina u depresiji, tj. ispod razine mora.
Rijeka Mirna jednostavno se savršeno uklapa u Homerovu priču, od izvora kod Buzeta, šljunčanih naslaga, okolnih izvora, jakih bujica, uspora tj. mjesta gdje rijeka završava, a počinje more, pa do spomena Bateje odnosno Mirine, ratnice čiji se grob nalazi nedaleko Brkača, na brdu koje spominje Homer, pred Trojom odnosno Motovunom. Mirinin grob nalazi se uz rijeku Mirnu.
Flora i fauna Troje i Motovuna
Flora i fauna u Istri i Homerovoj Troji imaju također mnogo podudarnosti. Kažete da su Homerovi krivorogi volovi i crvenodlake krave zapravo sad već izumirući boškarin i njegova ženka. Koje su još životinje i biljke poveznice?
Neke su pojavnosti vrlo prisutne, pred očima su nam. Između Homerovih životinja i današnjih sigurno postoji poveznica, a zanimljiv primjer je i divlja koza od čijih su rogova Trojanci pravili posebne dalekometne lukove za odapinjanje strjelica, tako da su Ahejci s pravom stalno pomišljali na što raniji povratak u svoje krajeve.
Jedna je životinja u trojanskom svijetu bila pravi kult, a to je ovca. Ovčje dlake odrezane s čela predstavljale su zalog vjere i zadane riječi, uz to ovca je predstavljala i mitološki svijet.
Spomenut ću i Homerovu pticu kimindis (noćni leganj), koju možete pronaći u okolici Buzeta, te jegulje rijeke Mirne.
Poseban status ima i plamenac u močvarama ušća rijeke Mirne, koji se u većem broju nalazi u prostranijem ušću rijeke Po u Italiji, što je Homer naveo riječima – Kaistrijsko polje.
Što se biljnog svijeta tiče, najviše se spominje hrast, omorika, topola, brijest, vinova loza, što je razvidno upravo pod Motovunom. Jedina mediteranska biljka u “Ilijadi” je smokva. Zanimljivo je spominjanje meda, mednog vina, medne rose, oraha. Prava Istra.
Motovunska magla – pripovijest o junacima Troje. autori fotografije David Matković i Pjeter Pasulji
Troja Motovun Vedran Sinožić – gusta magla nad Trojom i Motovunom
Prirodne pojave – pijavice i magla – kao i klima, također vežu Troju i Motovun. Kako?
Upravo je taj spoj raznih elementarnih pojava na mjestu pred Motovunom čovjeku prapovijesnog doba stvorio bogatu predodžbu o bogovima. Zbog ovog prirodnog dara Troja je bila sveti grad, čvorište prirodnih sila koje je izrodilo brojne mitove, ratove, a time i Homerove epove.
Morski je zmaj u stvari tajfun, dok su pijavice morske zmije, emanacije boginje Ištar, a kasnije Afrodite, jedne od zaštitnica Motovuna. Grad ljubavi.
Druga je tema spoj mediteranske i kontinentalne klime. Uočljivo je da Homer nikako ne spominje maslinu, ali spominje hladan vjetar koji obara maslinin cvijet u proljeće. Radnja “Ilijade” događa se većinom u magli. Nekoliko puta spominje se snijeg, i to u proljeće. Ahejski vojnici smrzavaju se zbog nedostatne odjeće, dok su Trojanci dobro odjeveni u odjeću koja je izrađena od ovčje vune.
Troada – Itaka, Olimp
Na svijetu postoji 150 gradova i naselja koji nose naziv Troja. Pronašli ste 17 gradova Troade u Istri. Itaku ste smjestili na otok Unije. Kako ste došli do Unija? Gdje ste locirali Olimp?
To samo govori kako je Troja draga srcu mnogim narodima svijeta, pogotovo zapadnjačkoj civilizaciji koja svoje korijene želi istaknuti povlačeći priču o trojanskom ratu. Odgonetanjem pojedinih mjesta u Istri, locirao sam koji su to gradovi, koje sada nazivamo gradine, pomoću zapisa koje nam je ostavio mit što ga je zabilježio Robert Graves. Možda pronađem još pokoji, uz malo sreće, jer zapisano ih je tridesetak, a gradina ima oko 450.
Itaka na Kvarneru
Itaka, odnosno otok Unije sljedeće je veliko otkriće. Svi koji žele pronaći otok Itaku prvo moraju razriješiti čvor ove potrage u Jonskom moru. Tamo su sve lokacije pogrešne, a to ne govorim samo ja, već se s time suočava svjetska znanost. Pogreška se sastojala u tome što se nisu osvrnuli na Jadransko more, dakle sjeverne susjede.
Pogreške dolaze zbog umišljenosti, političke sebičnosti, taštine i arogancije. Zaključak je istraživača da ne postoji adekvatan otok koji bi do krajnosti odgovarao opisu Homerove Itake.
Naravno da postoji, to je naš otok Unije, o čemu se već piše u djelu povjesničarke iz SAD-a, Elizabeth Della Zazzera, koja se, nasreću, osvrnula na moje djelo.
Gdje je taj božanski Olimp?
Olimp je za mene bio vrlo jednostavna stvar. Pogledajte samo vremensku prognozu Europe i Hrvatske. Vidi se jedini i dominantni alpski masiv, jedini koji može nositi epitet mjesta bogova, u vječnom snijegu.
U “Ilijadi” postoji zanimljiv stih, koji kazuje da Ahejci u osvit zore vide Olimp. To je točno do krajnosti, jer iz Vižinade, u čijoj se blizini nalazio ahejski tabor, lijepo se može vidjeti alpski masiv.
Na alpskim vrhovima možete sresti i nazive poput Monte Belinus, planina boga Belina, odnosno Apolona. Stanuju li bogovi na Olimpu? Naravno.
Vedran Sinožić – Kalisto – Naša Troja II, autor fotografije Pjeter Pasulji
Tko su Hrvati?
Otkrivate li u knjizi tko su Hrvati, koje im je podrijetlo?
Uvijek sam bio pobornik teze o autohtonosti Hrvata, zahvaljujući u prvom redu genetičkim te arheološkim pokazateljima koji govore da smo u velikoj većini starosjedioci ovih prostora. Poveznica između “Ilijade” i Hrvata vrlo je jednostavna – to su Kureti.
Spominju se u “Ilijadi” kao bliski susjedi i saveznici Troje. Isto tako, Kureti se spominju u više djela koje osvjetljavaju povijest Hrvata, primjerice DAI, Historia Salonitana, i sl.
I, to je već šamar hrvatskim povjesničarima. Mogao sam i bez ove izjave, ali zašto? Istina je tu pred nama i radujmo se.
Mikena je otkriće br. 3. Kako sam savladao prve dvije lokacije, Troju i Itaku, došlo je vrijeme da razriješim i Mikenu. Naprosto, tražilo bi se od mene i rješenje za ovu lokaciju, da tako kažem. Očekuje se….Donio sam rješenje, usprkos tomu što će to možda za nekoga biti pokazatelj…slažem se, skandal, ali trenutak za Hrvatsku je pred nama, i to je naša sadašnjost.
A, gdje je Mikena?!
U „Kalistu“ otkrivate gdje se nalazi Mikena. Ukratko, gdje se nalazi i kako ste došli do tog otkrića?
Mikena, primjer je povijesne pogreške ili bolje rečeno, paradoksa. Za razliku od Troje i Itake, za koje nam je Homer ostavio puno detalja za pronalaženje, što se Mikene tiče, pokazatelja uopće nema. Za Mikenu je izrekao tek ovo: široka, obilna zlatom, lijepo uređena. I što sad?
Jesu li ove riječi dokaz da je Mikena u Grčkoj ista ta Homerova Mikena? Naravno da ne.
Grad u Grčkoj pod nazivom Mikena nalazi se u jednom trokutu, zajedno s Argom i Tirinsom. Nemoguće je da se Mikena nalazi u bliskom susjedstvu s Argom, jer i Arg i Mikena prijestolnice su kraljevstava koja su površinom mnogo veća. To nisu polisi odnosno gradovi-države poput onih u kasnijem željeznom dobu. I Mikena nikada nije opisana kao grad na visu, tj. akropolski grad, što ova u Grčkoj i jest.
Akropolski grad u Homerovu kraljevstvu je grad Gonoesa, koju on predstavlja kao strma Gonoesa. I točka.
Dakle, Troja je grad na visu, a Mikena na visoravni iliti na nekom nižem predjelu. Za razliku od mojih teza, Schliemann je Troju postavio u nizinu, a Mikenu na vis, što je sasvim obratno od Homerove priče.
Drugi je važan pokazatelj razdaljina puta.
Morskim putem od Mikene i Sparte dolazi se za tri dana, dok je za dolazak u Diomedov Arg potrebno još 4 do 5 dana. U “Ilijadi” se čak ističe da je Diomed, kralj Arga (neposredni susjed općeprihvaćene, ali pogrešne Mikene) jedan od vođa koji je stigao s najudaljenijeg mjesta ahejskog saveza, ako izuzmemo od toga primjera i najudaljenije Krećane. Dakle, navodi se da Diomed ima teži zadatak od ostalih, poput Agamemnona i Menelaja, on mora putovati do Arga, koji je jako udaljen od Sparte i Atene.
Zar je i Mikena naša?!
Homer navodi i sljedeće; Diomed prevaljuje veliku vodu, i sa svoje lijeve strane ostavlja kopno. To je kopno današnja Dalmacija, a ako bi taj pogled shvatili s Hisarlika, tada bi Diomed putovao prema Libanonu, što je apsurd. U “Odiseji” se jedna epizoda može navesti kao primjer pogrešne predodžbe.
U Jonskom je moru pogrešna Itaka postavljena vrlo blizu Argu, Tirinsu i navodnoj Mikeni, na samome ulazu u zaljev tih navodnih kraljevstava; stihovi ne lažu, jer prilikom dolaska Telemaha u Spartu, boginja Atena opominje ga je li razuman što dolazi u Spartu s tako velike daljine. To je taj paradoks.
Itaka nije tamo, a niti brončanodobna Sparta, već je stanje drugačije: Itaka je na Kvarneru, a Sparta uz Agamemnonovu Mikenu u Dalmaciji. Mikenu u Dalmaciji pronaći ćete pod zemljom, ne toliko daleko od Omiša, u naselju Srinjine.
Pogrešna Mikena u Grčkoj najvjerojatnije je Hermiona, jedan od gradova kraljevstva Arg.
Motovun u snijegu, autor fotografije Pjeter Pasulji
Troja Motovun Vedran Sinožić – kako gradska vlast reagira na tezu da je Homerov grad?
Ima li sluha u Županiji i Gradu Motovunu za Vašu tezu? Troja Motovun Vedran Sinožić – “Naša Troja”, “Kalisto”... Ja već vidim odličan novi brend koji bi mogao postati jak vizualni identitet grada – festival Velog Jože može dobiti u nekom drugom periodu godine konkurenciju u festivalu Giganta. Po uzoru na Seljačku bunu u Stubici, trojanska bitka mogla bi se uprizoriti ispod Motovuna. Prizor dostojan filmova spektakla. Bio bi ovo fantastičan storytelling za Motovun, Istru i Hrvatsku.
Svaka moja knjiga uzdiže Motovun na svjetskoj ljestvici. Do sada sam u Motovunu održao pet promocija svojih djela, od toga su dvije bile sastavni dio festivala Veli Jože. Poručio bih lokalnim vlastima da svakako očuvaju ovaj festival, jer on je ponos i identitet grada, današnjeg Motovuna – negdašnje Troje. Napokon, imamo neizmjerni potencijal, ono što druge zemlje nemaju. Imamo lokacije Homerovih epova. Imamo mitove čije je porijeklo s ove grude.
Mislim da bi i lokalna vlast u Motovunu trebala usmjeriti svoje ciljeve k prezentaciji Homerove Troje, raznim uprizorenjima i slično.
Susjedna Slovenija već je dosta čula o tome. Oni su već moja stara publika. Rekao bih i to da se vrata uspjeha otvaraju.
Troja Motovun Vedran Sinožić – vizija hrvatske prošlosti i budućnosti
Gotovo sam sigurna da Vaša opsesija Motovunom i Trojom neće stati na knjigama “Naša Troja” i “Kalisto”. “Motovunska magla” i traktati spremni su za tisak. Fascinira me strast kojom pišete o ovoj temi. Bilo bi lijepo kada bi svi radili s tolikim entuzijazmom svoj posao. Kakvi su Vaši daljnji planovi po tom pitanju?
U početku je bilo teško. Neizvjesno, ali i smiono. Taj probitak dugujem svojim prijateljima i suradnicima koji su me podržali. Danas je već lakše, utakmica je završila.
U svojoj četvrtoj knjizi “Memoari jedne potrage” pišem o ljudima koji su bili uz mene. I, da ne zaboravim, donosim obilje novih podataka.
Vedran Sinožić – Memoari jedne potrage, autor fotografije Pjeter Pasulji
Vizija i strast
U svojim intervjuima dajem prostora i riječ kreativcima, ali i stručnjacima s posebnom vizijom, u koju bezrezervno vjeruju i predaju joj se u potpunosti, marljivo radeći na postizanju cilja, ma koliko se on često činio nedostižan ili nerealan. Ako na tom putu naiđu na istomišljenike i pronađu dokaze da su na pravom putu, tim više.
Nisam povjesničarka, niti ovdje planiram raditi revoluciju po tom pitanju. Povijest nije egzaktna znanost poput fizike, matematike ili kemije gdje se s uvijek zna što je što. Povijest je nešto što je bilo prije nas i ako nije nedavna prošlost u pitanju, te nemamo živućih svjedoka ili čvrstih, neoborivih arheoloških nalaza/iskopina/tekstova, uvijek možemo sumnjati i preispitivati postojeće, dominantne teze.
U potrazi za atraktivnim pričama iz života i povijesti Motovuna, o kojem sam ovo ljeto izdašno pisala, naletjela sam na tekst o prof. Sinožiću, što me je ponukalo na čitanje njegovih djela. Precizno seciranje Homerovih epova, “Ilijade” i “Odiseje” u stihovima, istraživanje svakog kutka Istre u Sherlock Holms maniri te strast kojom piše o svojim otkrićima i Istri, bili su pravi razlozi da pozovem profesora da nam ispriča sve o svojim otkrićima. Simbioza Troja Motovun Vedran Sinožić dala nam je dogovore na mnoga pitanja.
Rastjerivanje magle oko Troje
Iako davna prošlost, golica nas još i danas. Postavljamo si pitanje je li se trojanski rat uopće dogodio? Koliko velik je morao biti drveni konj da bi u njega stali vojnici? Je li Homer uopće autor ovih djela i je li doista postojao? I još je mnogo neodgovorenih pitanja.
Previše je upitnika iznad glave i svaka nova informacija, svaki novi trag, koji nam pomaže rasvijetliti te nedoumice, rastjerati oblak magle, tu koprenu koja se nadvila nad Trojom, dobrodošao je.
Motovunska magla, autor fotografije David Matković
Ne preostaje mi ništa drugo nego pozvati vas na čitanje “Naše Troje” i “Kalista” da i sami donesete sud te prestanete vjerovati u moderne mitove o Trojama diljem svijeta, koji nam prodaju maglu radi turističkog profita. Razbistrite svoj pogled, posjetite tajanstveni Motovun i neka “Ilijada” i “Odiseja” (koje su već pomalo u izmaglici sjećanja) opet zažive u vašoj mašti. Proživite slavne avanture grčkih i trojanskih junaka u idealnom okružju motovunskih zidina inspirirani trokutom Troja Motovun Vedran Sinožić.
