Pisanje govora nije nimalo lagan ni jednostavan proces. Kad pišete govor za svoj javni nastup ili kada ghostwriter piše govor za javnu osobu treba voditi brigu o više čimbenika nego kada piše tekst namijenjen čitanju u časopisima ili na portalima.

Javni nastup uvijek uz sebe veže neke negativne konotacije, a to su: strah, nelagoda, stres, znojne ruke, drhtav glas, pomanjkanje samopouzdanja. Rijetko tko se voli izlagati očima i ušima javnosti, a to automatski znači i kritici. Teško nam padaju loše kritike i zato većina ljudi izbjegava javne nastupe. Ima toliko pametnih ljudi koji imaju dosta toga korisnog za podijeliti sa svijetom, ali nisko samopouzdanje ili karakterna crta, introvertiranost, u tomu ih sprječavaju. Šteta!

No, dobra je vijest, da se za javni nastup možemo pripremiti, naučiti ga te dobrim uvježbavanjem steći samopouzdanje za nastup pred očima i ušima javnosti. Kaže se da se dobar govornik ne rađa, već da se postaje. Slažem se u potpunosti, iako treba priznati da neki ljudi imaju talent za javni nastup. Oni su najčešće ekstroverti koji vole svjetla pozornice, imaju dar govora i visoko samopouzdanje.

Njime je svakako lakše i brže svladavaju trikove za dobar javni nastup.

 

Zašto je važno pisanje govora?

 

Sve i da ste najbolji govornik na svijetu i da govorite iz glave, mnogo toga vas može omesti tijekom javnog izlaganja. To su stvari na koje ne možete utjecati, stvari koje vam mogu odvući pažnju s teme, skrenuti fokus s onoga što ste sljedeće htjeli izjaviti pa javni nastup može otići u sasvim drugom smjeru ili  naprosto zaboravite izreći neke važne stvari.

Zato je dobro imati uz sebe, ako ne cijeli govor, onda barem bilješke (natuknice po temama). U svakom slučaju govor bi trebalo napisati, a zatim ga pročitati u sebi pa naglas. Nakon toga, treba ga naučiti i početi izlagati. Preporuka je da to radite pred ogledalom (ako vi izlažete) ili da to savjetujete klijentu kako bi mogao uočiti radi li kakve tikove koje odaju nesigurnost te ih u startu eliminirati. Treba se usredotočiti na ton, boju glasa i ritam izgovaranja te na neverbalnu komunikaciju koja nam često otkriva nesigurnost.

Govor mora biti uvjerljiv, a govornik samouvjeren.

 

Tehnička pomagala

 

Bilo bi idealno kada bi se govor snimao. Na taj način govornik može čuti svoj glas. Najčešće nam se ne sviđa to što čujemo. Nemamo svi boju glasa spikera dokumentarnih filmova, nažalost. Neki imaju piskutav i uhu ne baš ugodan glas. Zato se može malo poraditi na dikciji i boji glasa.

Kada se govornik čuje i vidi, rijetko kad je zadovoljan svojim nastupom. Zato je dobro “preduhitriti” loš nastup dobrom pripremom!

Vježbanje neverbalne komunikacije, pravilno disanje, koncentriranje da se ne ponavljaju poštapalice koje često koristimo, sve su to važni čimbenici dobre pripreme.

Važne stvari treba naglasiti, napraviti ponegdje u govoru duže, dramatične stanke, kako mi slušatelji/gledatelji mogli percipirati izrečeno i promisliti.

Mogla bih zaključiti da u dobrom govoru mora biti i malo glume u pozitivnom smislu, ne pretvaranja.

 

javni govor, ghostwriting

Konstrukcija i vrste govora

 

Krenete li pisati sami svoj govor trebate znati da dobar javni govor ima svoju konstrukciju:

  • uvod
  • tijelo
  • zaključak.

I toga se treba držati. Tako ćete se fokusirati na ono bitno.

Postoji više vrsta govora:

  • persuazivni – uvjerljivi, vrlo samouvjereni, uvlače vas u svoj svijet ideja, misli, proizvoda, usluga, područje djelovanja. Njime se obično koriste sveprisutni life coaching, marketing pa čak i politika.
  • zabavni – najčešće ga prepoznajemo u stand up komediji
  • informativni – govor znanstvenika, novinara, voditelja vijesti…
  • nastavni – ovu vrstu govora slušamo na predavanjima na fakultetu, u srednjoj i osnovnoj školi, raznim radionicama, kongresima…
  • politički – treba li ovdje reći koga slušamo kada iznosi politički govor. Ovih dana, političkog i to nekvalitenog diskursa previše je za naše uši.

Svaki od  spomenutih govora ima svoje specifičnosti i obraća se određenoj ciljnoj skupini, a neki široj javnosti, ovisno o cilju govora i interesu javnosti.

 

Pisanje govora – male tajne velikih majstora ghostwritinga

 

Prijateljica štoperica

 

Dakle, moja prva preporuka je – štoperica u ruke i mjerite vrijeme koliko traje:

  1. dok čitate govor
  2. dok ga izgovarate napamet
  3. dok samouvjereno vladate govorom, neverbalnom komunikacijom i stankama u govoru
  4. dok držite govor u papirić s bilješkama.

Tako ćete znati imate li dovoljno materijala za neki kongres ili radionicu za koju je predviđeno vrijeme. Imate li više materijala (a uvijek je dobro da ga ima viška), manje važne informacije naprosto tijekom govora preskočite. Imate li pak manje materijala, ostat će vremenska rupa pa ćete se naći u neugodnoj situaciji i djelovat ćete nepripremljeno. Ovako, kod kuće dok više puta mjerite vrijeme, znat ćete da trebate nadopuniti govor još nekim zanimljivim činjenicama.

 

Humor – faktor privlačnosti br. 1

 

Iako imate ozbiljan govor, koristite pametno humor. Bez duhovitosti riskirate da ozbiljan govor preraste u dosadan. Pošalice, vicevi koji se mogu uklopiti u govor sadržajno napravit će zabavnu digresiju koja neće skrenuti fokus s glavne teme, već će, naprotiv, zadržati pažnju gledatelja na vama i vašem izlaganju.

 

Mudre izreke i citati

 

Pozivajte se na mudrace iz prošlosti, velikane sadašnjosti i njihove neponovljive misli, uzrečice ili javne govore. Martin Luther King bio je sjajan govornik kojeg su mase pozorno slušale. Imao je taj pjesnički način govora pa ne čudi da njegov govor Imam san i danas jako odzvanja u našim ušima.

Ciceron, Seneka, Pitagora, Tesla, veliki pjesnici …, pravo su vrelo inspiracije za citate.

Ljudi vole citirati druge, mudrije, a isto tako vole čuti dobre citate. Zato, citirajte! Citati privlače pažnju slušatelja.

 

Pisanje govora – bez anegdota iz života govor je dosadan

 

Kao što sam već konstatirala u jednom od blogova, ljudi vole pričati, a još više slušati priče. Moderni marketing počiva na storytellingu. Ni govor nije lišen dobrih priča. Naravno, ne treba u govoru raditi velike digresije. Preporuka je da se u govor uključe zabavne anegdote koje su povezane na neki način s temom govora. Primjeri iz života najbolje stvaraju mentalne mape u glavama gledatelja/slušatelja. Ako nemate vlastitih anegdota, istražite anegdote poznatih osoba i uvrstite ih u svoj govor!

Anegdote privlače pažnju.

 

Pisanje govora – kronologija kao dobra taktika

 

Ako ne znate kako započeti govor, ili tijelo govora, s kronološkim redoslijedom ne možete pogriješiti. Nižite događaje ili slavne osobe po tom redoslijedu.

 

Kauzalitet

 

Želite li neku pojavu ili događaj objasniti, vodite se logikom uzrok i posljedica. Prvo spomenete problem, zatim razlažate uzrok, a onda govorite o posljedicama i o eventualnim rješenjima.

 

Poznavanje ciljne skupine

 

Dobro upoznajte mjesto gdje ćete izlagati kako biste se psihički pripremili na ambijent, ali još više se raspitajte koji profil gledatelja dolazi slušati vaš govor pa im se prilagodite, a to znači da ubacite nešto od njihova žargona u govor, kulture i tradicije (pogotovo, ako idete van vašeg mjesta). Ljudi vole kad im spominjete njihov rodni kraj ili neki njima drag hobi, probleme na poslu koje i oni imaju…

 

javni nastup, pisanje govora

Pisanje govora – uvod i završetak

 

Svaki dio govora je podjednako važan. Bez dobrog uvoda nemate pažljivog slušatelja/gledatelja. Bez efektnog završetka govor ostavlja dojam nedovršenosti. Uvod treba poslužiti za jaku triger rečenicu, kratko predstavljanje govornika i teme te magnetsku privlačnost gledatelja. Kad uvučemo slušatelje u naš svijet, tijelo govora samo razrađuje temu na jedinstven, uvjerljiv, zabavan, a opet informativan način. Prijelazi između uvoda i tijela teksta te između svakog pasusa moraju biti smisleni, a ne nepovezani.

Kraj govora začinjavamo ponavljanjem najvažnijih stvari iz govora i jakom mišlju koja gledatelje ostavlja pod dojmom.

Govorni pisac, a najčešće je to ghostwriter, koristi mnogo retoričkih trikova kako bi se određeni dijelovi govora naglasili i urezali u pamćenje. Zato govor uvijek treba započeti zanimljivom konstatacijom, jače ili naglašenim citatom. Slično i završavamo.

Najbolji govori završavaju nezaboravno – to u pisanju govora nazivamo bumom! Ostaje jaka poruka iza njih.

 

Radionice govorništva

 

Kao što rekosmo, nitko se ne rađa kao veliki govornik. Ovisno o volji i trudu, možete više ili manje svladati zanat govorništva. Danas, baš kao i nekada, postoje škole/radionice govorništva diljem svijeta. U Hrvatskoj nema baš toliko sluha za ovo područje, iako bi, da se mene pita, svi oni koji se žele baviti javnim zanatom – politikom- trebali obavezno proći školu retorike. Danas je nekorektni politički javni diskurs  kontaminirao medijski prostor.

Nova radionica govorništva u CeKaPe-u pod voditeljskom palicom dirigenta govorništva Darka Crnolatca uputit će vas u tajne retorike i dobrog govora. Možda nećete postati novi Kennedy ili Ciceron, ali ćete mnogo sigurnije izaći pred svoju ciljnu publiku i održati govor bez treme i drhtavog glasa. Uvijek, ali zaista uvijek možemo poboljšati svoj javni nastup, ma koliko ekstrovertirani ili brbljivi bili.

Znate kako se kaže, priprema je pola posla, a tu polovicu možete odraditi u CekaPe-u!

 

POSVETITE SE PISANJU GOVORA

DA VAM JAVNI NASTUP NE ISPADNE NOĆNA MORA!