Ženski razgovori s pametnim ženama uvijek me inspiriraju. Šteta što nekih odavno više nema… Imala bih s njima preroštati mnogo tema. Divim se jednoj maloj Velikoj ženi. U monogočemu je uzor meni.
Pera oštrijeg od mača, među muškarcima ravnopravna, a nepriznata, izazivala je sablazan zbog nošenja hlača i pušenja cigareta, a i borila se za prava žena diljem svijeta. Bujne imaginacije, ali ni moja ne zaostaje ?. Poželjeh i zamislih da sa mnom starim Zagrebom šeta…
Ženski razgovori – u Tkalčićevoj ulici pa prema Ilici
Navratih danas do Tkalče do svoje prijateljice po? peru, da čujem njezino mišljenje ide li moje pero u dobrome smjeru, da saznam još neke pikanterije i zanimljive sitnice iz života velike književnice.
Uputismo se ulicama njezinih romana, našeg voljenog grada, od Krvavog mosta prema Ilici, uživamo u šetnjici, radije nego u kavici.
Ja: “Bila si iznimno hrabra kada si pokrenula 1924. godine “ŽENSKI LIST”. Tvoje je doba bilo doba potpune dominacije muškaraca. Nije ni danas baš sve idealno, sjajno, ali naspram tvoga doba, bajno je, bajno!”
Zagorka: “Htjela sam progovoriti o brojnim ženskim temama i dilemama, pišući o našim naprednim ženama i borbi za prava žena u svijetu. Da, da, u moje doba konzervativna cenzura je bila u naletu!”
Ja: “Zašto si napustila redakciju? Kakvu si onda poduzela akciju?“
Zagorka: “Smatrali su moje uređivanje slobodoumnim. U sve mi se petljala cenzura, ali, hej, ja sam SVOJA i jako tvrdoglava cura! Odoh! Petnaest godina poslije, 1939. pokrećem vlastiti časopis “HRVATICA” kako bih bila sama sebi šefica. Uređivala sam ga isto kao i “ŽENSKI LIST”. Istim bojama, istim stilom pisalo je moje pero, moj kist!”
Ja: “Samo dvije godine kasnije, ustaške ti vlasti gase redakciju. Kako si to prihvatila?‘”
Zagorka: “Mila, shrvana sam bila! Svu svoju ušteđevinu uložila sam u taj list, to je bio moj projekt života. A, onda ti presudi hrpa idiota!”
Vidjeh da joj se na spomen “HRVATICE” plače pa odlučim promijeniti temu. Stigosmo do Uspinjače.
Ženski razgovori – feministica ili feministkinja – svejedno, dok je borbe vrijedno!
Ja: “Znam da te smatraju našom prvom i najistaknutijom feministicom. Organizirala si kružoke, radionice i prosvjede okupljajući žene, pišući za njih prozu i pokoji stih. No, je li istina da si povremeno uzimala muški identitet da zavaraš muški svijet?”
Zagorka se zadovoljno nasmijala trljajući ruke: “O, da, to mi je zbilja išlo od ruke! Redovito bih na prosvjede protiv Khuena Hedervaryja odlazila u muška odijela odjevena, da ne skuže da sam žena!”
Ja: “Baš si bila emancipirana, pa ni ja u svoje doba toliko slobodoumna nisam. To što si pušila nije ti bilo baš najpametnije za zdravlje, prijateljice moja!”
Zagorka: “To danas vi znate, ali ja tada htjedoh biti drugačija od onih poslušnih žena i ravnopravna muškarcima. Htjedoh biti SVOJA! To je bio moj protest.”
Na riječ protest čvrsto stisne pest.???
Zagorka: “Nisu samo moje junakinje nosile muška odijela i presvlačile se u muške likove da skriju identitet. To je bilo neshvatljivo za onaj svijet. I mene se često moglo vidjeti s kravatom za vratom i sakoom kakve muškarci nose. Uvijek sam bila podignute kose. Čula sam pogrdna imena kojima su me obilježili – muškarača, prostakuša. Jedna slobodoumna žena to stalno sluša!”
Ženski razgovori kod uspinjače s prvom ženom koja je u Hrvata obukla hlače
Ja: “Hvala ti za hlače, njih danas sve žene oblače, od djevojčica do onih u zlatnim godinama. Mnogo nam je lakše funkcionirati u hlačama. Ni ne pada nam na pamet da je to nekada bila zabranjena, za ženu tabu tema. Danas, zbog tebe i tebi sličnih žena, kada su hlače, sako i kravate u pitanju, u ženskom odijevanju zabrana nema!”
Ja: “Otkrit ću ti jednu zanimljivost vezanu za tebe , a da možda i sama još ne znaš. Mnogima si bila uzor baš… Kada se djeci trebalo nadjenuti ime… Jasenka, Damir, Siniša, Zlata, Mirjana, Jadranka, Stanka, Gordana i Nera. Ta su imena jako popularna bila nakon izlaska tvojih romana. Neka su popularna ostala i do današnjih dana.”
Zagorki zaigra nesiguran osmijeh na licu pokazujući nevjericu: ”Ovo je neka mala šala!”
Ja: ”E, pa nije, statistika sve popisuje. Još bih te htjela nešto priupitati dok se ovako Gornjim gradom volimo skitati. Jesi li ti izmislila ime Gordana? Naime, neki autori to tvrde na temelju činjenica. Do pojave tvoga romana u nastavcima 1934. godine s glavnom junakinjom po imenu Gordana, u evidenciji rođenih nije to ime zabilježeno. Nakon izlaska romana, nastao je pravi bum i jako je popularno ime sve do današnjih dana. Je li istina što kažu?”
Zagorka se šeretski nasmije: “Možda ne lažu!”
Žena metar i žilet zabrinula i ugrozila muški svijet
Stigosmo nazad do Tkalčićeve, do “vječnog počivališta” brončane djeve.
Ja: “Vidiš li ti koliko je danas stari Zagreb pun kafića, restorana i turista?! To više nije metropola ista!”
Zagorka: “Neka nije! Vidim, negdje se i puši! I ja bih s njima malo zadivanila. Ne bih se od dima branila. Znaš li da u moje vrijeme žene nisu smjele, nije bio običaj da same idu u restorane? Ja sam uživala sablažnjavati ćudoredne i sama uživati u izobilju hrane.”
Mislim si: “Baš je bila hrabra ta žena, metar i žilet! Pa, ona je u ono doba protiv sebe okrenula cijeli muški svijet!”
Novinarstvo u krvi – pamte se prvi
Ja: ”Nema tko to više ne zna da si prva hrvatska profesionalna novinarka. Žena novinar. To je velika stvar! Zanima me kako si postala u ondašnjoj Europi najcjenjenija novinarka?”
Zagorka: “Voljela bih da je tako, možda je to neka varka! Ali, ako su me tako jako cijenili, drago mi je to čuti. Dobro je da žena koja ima što pametnoga reći, nikada ne šuti!”
S ovim vrijednim savjetom pozdravismo se nas dvije do novog druženja, šetnje i razgovora ugodnog. Od ove male VELIKE ŽENE možeš uvijek naučiti puno toga pametnog.
Ženski razgovori – savjet koji te s nogu obori
Stjepan Gračan 1990. godine izradio je ovaj spomenik kao trajni spomen na književnicu koja je opisala sve tajne starog Zagreba: Gradeca, Kaptola i Griča.
Ovdje završava moja i Zagorkina priča.
8. ožujka ljeta gospodnjeg 2021.
Dijana
Trackbacks/Pingbacks