IDEJNA ZAČETNICA, OSNIVAČICA I VODITELJICA POZNATOG KULTURNOG BRENDA OTKRIVA NAM SVOJ PUT DO CENTRA KREATIVNOG PISANJA.

 

 

Sanja Vučković dobro je znano ime u zagrebačkim i riječkim kulturnim krugovima. Osnivačica i voditeljica Centra za kreativno pisanje otkrila mi je kako je nastao njezin životni projekt, taj popularni CeKaPe.

Ja sam je upoznala baš u CeKaPe-u dok sam i sama bila polaznica radionice copywritinga. Tadašnja voditeljica radionice, 🤗 Jasenka Begić, velikodušno, nesebično, na moje veliko iznenađenje, predložila me je za svoju nasljednicu, a njezin je prijedlog Sanja Vučković objeručke prihvatila i toplo me primila u klub CeKaPe-a. Ove su dvije žene glavni i odgovorni krivci za moj današnji status u CeKaPe-u i na toj prilici sam im i više nego zahvalna.😍 🥰

Okupiti u dva grada, Zagrebu i Rijeci, poznata lica književne scene i angažirati ih kao voditelje radionica pisane riječi nije bio nimalo lak posao.

Kako joj je uspjelo, podijelila je svoje iskustvo u ovom intervjuu.

Mogla bih reći da Sanja Vučković, iako više nije djevojčica, još uvijek budna sanja, pa je svijet pisane riječi ljeti prebacila u bajkovito goransko mjesto i omogućila višednevnu školu kreativnog pisanja u, ne biste vjerovali, pravom pravcatom dvorcu.

Živimo u nimalo bajkovitim vremenima, ali ono što nam koronavirus ne može odnijeti to su snovi. Možda je baš ovo pravo vrijeme da ljeti umjesto na more pobjegnete u izoliranu prirodu, zavirite u sebe i otkrijete neki svoj potencijal ili probudite zatomljeni talent.

Pridružite nam se i prošećite s nama do dvorca Stara Sušica.

Možda počnete i vi, baš kao i Sanja Vučković, živjeti svoju bajku i razvijati kreativne ideje u centru kreative. Sanja svoj san živi, ali ni dalje ne prestaje sanjati. To je odlika kreativaca. Palo mi je na pamet, da je očito s razlogom dobila baš to ime.😀

Pročitajte intervju, sigurna sam da će mnoge od vas inspirirati da pokrenete svoje projekte i pretvorite svoj san u javu!💭

 

 

Centar za kreativno pisanje ili popularnije CeKaPe – poznati brend u području kulture 

 

Kako je nastao CeKaPe? Kada je nastala ova lijepa ideja? CeKaPe se profilirao kao vodeći centar u Hrvatskoj koji nudi različite radionice kreativnog pisanja.

 

📝Pisanje i čitanje📖 moje su velike strasti i ljubavi. Mislim da je strast uvijek dobar inkubator ideja. 💡

Pišući i radeći na svojim tekstovima s prijateljima, u čiju sam objektivnost vjerovala, shvatila sam koliko je važno imati nepristranog čitatelja, onog kojem neće sve biti genijalno, kao što obično čujemo kada čitamo svoje tekstove onima koji nas vole 😊.

Pisanje je samotan i ponekad vrlo iscrpljujući proces koji se događa u suočavanju sa sobom i onim o čemu pišemo, s onim mjestom iz kojeg izlazi tekst.

To su često mjesta bola, tjeskobe, tuge, nezadovoljstva, otpora, 😥 😓mjesta koja „žuljaju“ jer je u njima priča koju želimo ispričati. U tim trenucima ne treba nam nitko. Ne izlaze te priče uvijek lako, ne otkrivaju se u jednom pokušaju, ne žele uvijek biti ispričane. Tada nam je neophodna samoća, mir i tišina.

 

 

Potreba za objektivnom kritikom neutralnih čitatelja

 

Ali, kada izađu, kada je tekst napisan, tada nam trebaju beta čitatelji, ti dragocjeni kritičari koji će nam reći što je dobro, a što bi moglo biti bolje, koji nas neće samo nekritički hvaliti, već bez ustručavanja reći i kada je tekst loš i suočiti nas s neuspjelim mjestima i savjetovati kako ih učiniti boljima.

Suočavanje s manama i nedostacima teksta i prihvaćanje konstruktivne kritike bez ljutnje i ogorčenja, čini nas dobrim piscima.

To je ono u što duboko vjerujem. I upravo je to pokrenulo cijeli proces od ideje, odnosno želje da stvorim mjesto na kojem će se okupiti puno takvih beta čitatelja i pisaca čija će uzajamnost koristiti svima. Njima samima, ali i krajnjem čitatelju zbog kojeg pišemo.

Radionice kreativnog pisanja mjesta su gdje ćemo pronaći bar šest do sedam objektivnih čitatelja i jednog mentora/icu, voditelja/icu radionice, pisaca zbog čijih smo knjiga možda i počeli pisati.

Kako je kreativno pisanje u svijetu izašlo daleko izvan okvira radionica i postoji kao ravnopravan kolegij na raznim humanističkim studijima, odlučila sam 2007. pokušati s organiziranjem radionica i kod nas.

Možda jednoga dana, što bih jako željela, i kod nas kreativno pisanje postane studij, kao što su već odavno ostale umjetnosti, a da pri tom nitko ne dovodi u sumnju treba li za likovnu ili glazbenu umjetnost studij, kao što je to često predmet rasprava kada je o pisanju riječ.

 

Kako je Sanja Vučković realizirala svoju ideju?

 

Što ste učinili da ne ostane sve na lijepo zamišljenom projektu, nerealiziranoj ideji? Koliko je vremena i truda trebalo da ova ideja zaživi kao pravi projekt?

 

Svake godine, najčešće je to u depresivnom siječnju, kada se radionice sporije i teže pune, zapitam se: što mi je sve to trebalo?! 🤔

Srećom, vrijeme do ožujka proleti, pa proljeće obično dočekam s više optimizma.🤭 Četrnaest je godina iza  nas, lijepih godina unatoč siječanjskim tjeskobama.

Od prve radionice na kojoj smo, potpuno neočekivano, imali toliko polaznika da smo ih morali podijeliti u dvije grupe, svake godine se broj radionica povećavao. Ideje za nove radionice otvarale su se kroz razgovor sa suradnicima, prijateljima i naravno polaznicima, čije nam je mišljenje uvijek bilo najvažnije.

Željela sam stvoriti Centar u kojem će se održavati različiti programi, u kojem će književnost i umjetničko stvaranje oživjeti kroz zajednička druženja, čitanja, predavanja, izdavaštvo, ljetnu školu i suradnju s drugim udrugama u kulturi, festivalima književnosti i institucijama.🤗

 

14 godina kreativnosti

 

Puno toga se dogodilo u ovih četrnaest godina od programa Čitaj mi koji se održavao jednom mjesečno.

Okupljajući ljude koji su željeli pročitati neki svoj tekst, razgovarati o njemu, slušati druge ili jednostavno družiti se s ljudima koje povezuje ta ljubav prema književnosti i pisanju, preko predavanja na tribini Lekcije, na koju smo svaki mjesec pozivali novog gosta/predavača do dugogodišnje suradnje s knjižnicom Vladimira Nazora na programu PiČi, sponzoriranja radionicama dvaju velikih i važnih književnih natječaja, MetaFORA i natječaj za kratku priču Festivala europske kratke priče.

Uz to, i dva velika europska projekta su iza nas, jedan u kojem su sudjelovali srednjoškolci, drugi s divnim štićenicima domova za starije i nemoćne.

Zatim, promocije knjiga iz naše biblioteke Prvi korak i program kojem se svake godine neizmjerno veselimo, sedmodnevna ljetna škola pisanja.

Nadam se da je nakon svega, a bilo je još puno divnih susreta, razgovora, druženja, ideja koja je mene pokretala i još uvijek pokreće saživjela i živi i dalje kroz sve one koje smo potaknuli na pisanje ili neki drugi oblik književnog stvaranja.

Mislim da je to stalan proces, obnavlja se s novim polaznicima i traje onoliko dugo koliko i proces stvaranja.

 

Sanja Vučković – dramski početak CeKaPe-a

 

S kojom radionicom je Centar za kreativno pisanje započeo svoju uspješnu karijeru?

 

Počeli smo s radionicom dramskog pisma i sjajnim Tomislavom Zajecom. Izbor na dramsko pismo bio je gotovo slučajan. Kada sam razmišljala s kojom radionicom početi, slučajan susret i kontakt s Tomislavom Zajecom prirodno je doveo do toga da krenemo s dramskim pismom.

Ohrabreni zaista velikim interesom, nakon dramskog pisma krenuli smo s kratkom pričom, poezijom i romanom. Svaka slijedeća radionica i zadovoljni polaznici, inspirirali su me na uvođenje novih radionica i neprestano razmišljanje što bi moglo zanimati ljude.

Uvijek sam polazila od želje da stvorim jedno mjesto, Centar pisanja u kojem će ljudi pronaći različite radionice, programe, sadržaje koji će im pomoći u procesu umjetničkog stvaranja, mjesto susreta, druženja, razmjene mišljenja i ideja, mjesto u kojem će podijeliti svoju ljubav prema književnosti i umjetnosti.

 

Sanja Vučković, Centar za kreativno pisanje

Sanja Vučković, Centar za kreativno pisanje, izvor fotografije: privatna zbirka

 

Sanja Vučković na relaciji Zagreb-Rijeka

 

Možda neki čitatelji ne znaju, ali CeKaPe je svoje djelovanje proširio i van granica Zagreba. Rijeka je novi centar CeKaPe-a. Kada je CekaPe počeo s radom na Kvarneru i zašto baš Rijeka?

 

Rijeka je grad koji jako volim. Puno ranije no što smo pokrenuli CeKaPe u Rijeci, a to je bilo 2014. dolazila sam u Rijeku, maštajući kako ću u njoj jednoga dana živjeti. Kada su 2013. kao gosti u Ljetnoj školi pisanja u dvorcu Stara Sušica, bili pisci iz Rijeke, Zoran Žmirić, Enver Krivac i Zoran Krušvar, jedne večeri, na trijemu predivnog dvorca, u desetak minuta dogovorili smo suradnju.

Ja sam ih pitala: hoćemo li❓, oni su bez puno razmišljanja odgovorili: Zašto ne⁉️. I već  smo u rujnu iste godine krenuli.

Kao i u Zagrebu, prvim korakom, prvom radionicom kratke priče sa Zoranom Žmirićem i proze sa Zoranom Krušvarom. Nakon toga, bilo je prirodno da se program širi. Uvodili smo svake godine nove radionice i nove mentore. Riječka književna scena vrlo je zanimljiva. Puno je izuzetno talentiranih umjetnika.

S nama su u ovih šest godina: Tea Tulić, Enver Krivac, Davor Mandić, Željka Horvat Čeč, Nikola Tutek i Stephany Stefan.

 

Sanja Vučković na dvije strane

 

Je li teško voditi tako zahtjevnu organizaciju i biti stalno na putu između Zagreba i Rijeke?

 

Težinu osjećam samo onda kada se radionice ne pune onako kako bih željela. A, to zaista nisu veliki brojevi. Naše su grupe relativno male, do deset polaznika, jer smatramo da je to optimalno za kvalitetan rad. Ponekad zahtjeva puno truda i strpljenja da bi se skupilo i pet polaznika što je minimum s kojim krećemo.

Svjesna sam situacije i vremena u kojem živimo. Razumijem kako je vrlo često teško izdvojiti novac za nešto što nisu elementarne životne potrebe.

To me često rastuži, jer znam koliko su naše radionice zanimljive, poticajne, kreativne, važne i dragocjene onima koji pišu ili ih zanima bilo koji segment književnosti i pisanja koje naše radionice pokrivaju.

Znam koliko truda, ljubavi, entuzijazma, znanja i profesionalnosti ulažu naši voditelji i koliko je snažna ta energija koja nastaje na radionicama, a gotovo je neophodna za stvaranje.

 

Kreativci i altruizam ruku pod ruku

 

S druge strane, znam i da se vrlo često oni koji ih žele upisati dvoume, razmišljajući hoće li ih moći platiti. Ja bih voljela da naše radionice jednoga dana postanu dostupne svima koji to žele. Da se ne pitaju trebaju li im ili ne pitajući se u stvari: mogu li ih platiti ili  ne. Još uvijek vjerujem da će se to nekim financijskim čudom, jednom desiti 😊.

Do tada, uvijek će mi biti teško kada moramo odgađati početak zbog malog broja prijava. A, sve ostalo je poput krivulje na grafikonu. Jednom si gore, drugi puta dolje i navikneš se na krivudanje. A, svaki dan nastojiš tu krivulju bar malo usmjeriti prema gore.

 

Nudi li se isti program u Rijeci kao i u Zagrebu?

 

Program je vrlo sličan, ali još se razvija, još nije došao do broja trinaest. Uz radionice pisanja kratke priče, proze i poezije, u Rijeci imamo i radionicu fotografije sa sjajnom mladom umjetnicom Stephany Stefan. U planu je uvođenje nekih novih radionica koje će pokrivati i neke druge umjetničke prakse.

 

Voditelji radionica

 

Kako ste uspjeli angažirati voditelje radionica, vodeće stručnjake u svom polju?

 

Za svaku radionicu uvijek sam birala voditelje prema svom književnom ukusu. Bilo mi je prirodno da voditelj/ica bilo koje od radionica bude osoba u čijim knjigama ili onome što rade, ja pronalazim razlog i opravdanje da im desetak polaznika s puno povjerenja daju svoje tekstove i ponude  na pladnju svoj ego 😊.

Pisanje je izlaganje, pisanjem izvlačimo iz sebe vrlo intimne priče. I ponekad je teško čitati ih javno, slušati kako ponekad rečenice nad kojima smo satima sjedili netko briše ili bar predlaže da se brišu.

Zato je jako važno da polaznici steknu apsolutno povjerenje u voditelje, da osjete njihovu posvećenost, stručnost, profesionalnost, ali i nježnu empatiju prema svakoj napisanoj riječi. A, to mogu samo oni koji su prošli kroz taj proces i koji ga jako dobro razumiju.

Sretna sam što su svi CeKaPe-ovi voditelji uz neupitnu profesionalnost, divni ljudi, odlični pedagozi i vrlo senzibilni mentori, koji s velikom pažnjom i otvorenošću prilaze svakom tekstu i svakom polazniku.

 

Radionice kreativnog pisanja

 

Koliko CeKaPe ima radionica i o kojim je radionicama riječ?

 

Broj je se mijenja, trenutno imamo: kratku priču, poeziju, roman, prozu, scenarij, copywriting, radionicu U početku bijaše riječ, S one strane pisanja, Književni put u slikovnicu i Pričoslovnica.

 

Sanja Vučković u bajkovitom dvorcu priređuje pravu spisateljsku bajku

 

Koliko se godina održava Ljetna škola kreativnog pisanja u bajkovitom dvorcu? To je, marketinški gledano, jedan savršen proizvod koji se ambijentom uklapa u svijet kreativnog pisanja.

 

Ljetna škola je savršen program u svakom pogledu. Često kažem da je to naš najljepši program. Jedan od polaznika prve generacije 2010., a danas vrlo poznat mladi pisac, Želimir Periš, rekao je:

„Ljetna škola pisanja u dvorcu, iskustvo je koje mijenja.“

Prošle smo godine proslavili prvu desetogodišnjicu, nadam se da ćemo odraditi bar još toliko.

Govoriti o ljetnoj školi, pokušavati dočarati tih sedam dana života posvećenog pisanju, književnosti i svakodnevnim, ponekad i noćnim druženjima i razgovorima s piscima, zaista je iskustvo koje može pomaknuti granice razmišljanja, stvaranja, pisanja i doživljaja književnosti.

🏰Izoliranost prekrasnog dvorca, koji tih sedam dana postaje samo naš dom, u velikoj mjeri doprinosi da svaki doživljaj, svaka emocija postaje vrlo intenzivna i snažna. Gotovo da ne postoji ništa drugo osim književnosti, teksta i posvećenosti pisanju. A, prijateljstva koja u tako intenzivnom druženju nastaju, vrlo su emotivna i traju puno duže od tih sedam čarobnih dana.

 

Sanja Vučković – od ideje do dvorca

 

Kako je nastala ova ideja, koliko su trajale pripreme da se pretvori u javu?

 

Kao i većina ideja u CeKaPe-u, potpuno neplanirano. Završavajući školsku godinu, počekom srpnja, pomislila sam: a, gdje ćemo pisati ljeti❓ Slijedeća misao bila je: zašto ne bi organizirali ljetnu školu pisanja?!

Znala sam da želim izolirano mjesto. Odmaknuto od urbane sredine, uronjeno u prirodu i tišinu. Mjesto koje će pružiti posvećenost i maksimalnu koncentraciju na umjetničko stvaranje, na pisanje.

Činilo se da će biti teško pronaći takvo mjesto. Ali, u samo tjedan dana pronašla sam dvorac, zaljubila se u njega na prvi pogled, dogovorila suradnju s divnim ljudima iz Doma mladih Rijeka.

Ostalo je još samo da uvjerim ljude kako je to najljepše mjesto za sedmodnevnu potpunu posvećenost književnosti i pisanju.

Uspjela sam, zahvaljujući divnim voditeljima, suradnicima, prijateljima koji su pomogli u marketinškoj promociji, dvorcu koji osvaja na prvi pogled i neopisivo srdačnim, toplim i dragim ženama u dvorcu, odličnim kuharicama koje brinu o nama tih sedam dana, a kojima svake godine napišemo pjesmu zahvale 😊.

A, dvorac ne bi bio mjesto u kojem se zaista od prvog dana osjećamo kao kod kuće da nema Vlaste Gudec, divne koordinatorice i voditeljice dvorca.

 

Što je zapravo Ljetna škola, koliko traje i kakav program nudi?

 

Ljetna škola pisanja sedmodnevni je program koji se svake godine održava u zadnjem tjednu kolovoza. Okupljamo se u nedjelju. Nastava počinje u ponedjeljak, traje do subote, a završava javnim čitanjem, produkcijom onoga što smo radili u tih šest dana i naravno, tulumom na kojem svake godine padne i pokoja suza. Jer, u nedjelju u jutro odlazimo.

Dnevni raspored je vrlo intenzivan. Nakon jutarnje yoge, od 8 – 9 koju smo uveli prije dvije godine zbog čega sam jako sretna, već u 10 počinje prva sesija radionica i traje do 12.15.

Nakon ručka, vrijeme do sljedećeg blok sata u 17.00 posvećeno je pisanju i zadaćama koje svaki dan treba napisati. Ujutro polaznici dobiju zadaću i već u 17 sati je čitaju i rade na tekstu.

Poslijepodnevna sesija traje do 19.15.

Nakon večere od 21.00 organiziramo gostovanja pisaca, zanimljivih umjetnika. Jedna je večer rezervirana svake godine za književni kviz koji se na kraju pretvori u veliku zabavu.

 

Sanja Vučković pokrenula radionice Ljetne škole u Gorskom kotaru

 

Svake godine polaznici mogu birati između radionice kratke priče, poezije, proze, scenarija i nekih malo drugačije nazvanih, kao što su U potrazi za glasom s Teom Tulić ili Šetnja književnim formama s Nebojšom Lujanovićem.

Uvijek su to radionice na kojima je praktičan rad na tekstu, bilo proznom ili poetskom, najvažniji. Teorija je zastupljena u manjem dijelu. Ipak je dobro i potrebno znati neke osnovne stvari, elemente teksta kao što su struktura, dijalozi, književni lik, psihologizacija, kako bi ipak znali što u tekst mora biti ugrađeno da bi ga smatrali književnim.

Voditelji ljetne škole mijenjaju se, uvijek su to poznata imena hrvatske književne scene. Do sada su s nama bili: Miroslav Mićanović, Nebojša Lujanović, Renato Baretić, Tea Tulić, Davor Mandić, Enver Krivac, Tatjana Gromača, Olja Savičević Ivančević, Andrej Blatnik i Roman Simić.

 

Djela pisaca amatera u tiskanom izdanju

 

CeKaPe nisu samo radionice kreativnog pisanja, nego i mnogo više, pružena ruka piscima/pjesnicima amaterima da se ozbiljnije pozabave pisanjem i okuraže prezentirati svoje štivo široj javnosti u tiskanom izdanju. Recite nam više o ovom hvalevrijednom CeKaPe-ovom proizvodu/usluzi?

Kada smo shvatili koliko je sjajnih autora/ica, koliko odličnih tekstova koji su nastali na radionicama, željeli smo tim talentiranim polaznicima pružiti mogućnost da objave prvu knjigu.

S prvom je knjigom najteže. Prva je knjiga za izdavače rizik i neizvjesnost. I često su izdavači skloniji autorima koji ipak imaju recepciju kroz prethodno objavljene knjige, književnu kritiku i čitateljsku publiku. Autoru/ici s prvom knjigom puno je teže uvjeriti izdavača da se rizik isplati.

Naše je izdavaštvo vjetar u leđa, jer nakon prve knjige ipak je lakše pronaći izdavača.

 

Prvi korak

 

Uz to, moja je želja i ideja bila da uz biblioteku Prvi korak u kojoj objavljujemo knjige naših polaznika, razvijamo i stručnu biblioteku u kojoj ćemo objavljivati teoretske knjige s područja kreativnog pisanja. Financije su uvijek problem. Naše je izdavaštvo vezano uz potpore, bilo Ministarstva kulture, Grad ili sponzori koje ponekad uspijevamo naći.

Do sada smo u toj biblioteci objavili dvije knjige: odličan priručnik za kreativno pisanje, Autopsija teksta, Nebojše Lujanovića i sjajnu knjigu, također priručnik za pisanje kratke priče, vrlo poznatog slovenskog autora, koji je bio i naš predavač u ljetnoj školi, Andreja Blatnika.

Broj naslova u biblioteci Prvi korak puno je veći. I to nam je jako drago, jer samo dokazuje da je zaista velik broj ljudi koji sjajno pišu. A, vjerujem da će se i druga biblioteka polako razvijati i da ćemo u budućnosti ponuditi nove stručne knjige s područja kreativnog pisanja, jer potrebne se i jako važne.

 

Kako uopće odabirete čije djelo će ići u tisak i u koliko primjeraka se tiska?

 

Prvi uvjet je da je autor/ica završio/la neku od naših radionica pisanja. Kada nam ponudi rukopis, prvo čitanje je na meni, prvi filter, prva procjena kvalitete. Nakon toga, rukopis šaljem uredničkom odboru u kojem su voditelji radionica i oni donose konačnu odluku.

 

S riječi na fotografska djela

 

Osim kreativnog pisanja nudite i tečaj fotografije? Kako se fotografija našla u svijetu pisane riječi u CekaPe-u?

 

Svaka nova radionica kreće uvijek iz propitivanja i istraživanja različitih oblika umjetničkog stvaranja, onih kojima se uz profesionalno izučavanje, bave ili to žele i oni koji to rade iz hobija ili one strasti koja pokreće u nama interese i želju za učenjem i stvaranjem.

U tom kontekstu pojavila se i fotografija kao izraz umjetničkog stvaranja. Moje poznanstvo sa Stephany Stefan, sjajnom mladom, svestranom umjetnicom, samo je ubrzalo odluku da uvrstimo i radionicu fotografije u program radionica.

Prije dvije godine održali smo i malu izložbu fotografija nastalih na radionici i bilo je zaista divnih autorskih fotografija.

 

Raspisani zagrebački mališani

 

Niste zaboravili najmlađe. Kakav program nudite njima?

 

Svjesna činjenice kako se čitanje i pisanje mora poticati i razvijati kod najmlađih, kako bi im se pružila mogućnost kreativnog razvoja, željela sam i najmlađima ponuditi radionice. Djeca su divna, beskrajno kreativna, otvorena, spremna na istraživanje i upijaju s puno znatiželje sve što im se ponudi. Mi im nudimo radionicu Pričoslovnica.

Uz čitanje odabranih tekstova za djecu, djeca pišu i svoje vlastite tekstove bez ograničenja u formi. Na završnim produkcijama čuje se zaista svašta, od kratkih priča, preko divnih proznih tekstova do dramskih tekstova.

Voditeljica Snježana Babić Višnjić odlična je mentorica, sjajna spisateljica za djecu. Povjerenje se stječe od prvog susreta. Način na koji ih uvlači u svijet književnosti vrlo je istančan, profesionalan i maštovit, što stvara energiju u kojoj nastaju sjajni tekstovi.

 

Sanja Vučković – Statistika nije za kreativce 😊

 

Imate li statistiku koliko je polaznika do sada bilo na CeKaPe-ovim radionicama? Kakve su povratne informacije?

 

Precizne statistike nema. Kreativnost nas ponekad odvuče od statistika 😊, ali sasvim sigurno preko 1000 polaznika.

Kada bih rekla da su povratne informacije sjajne, zvučalo bi kao klišej i marketinški poželjan odgovor. Meni je najveće zadovoljstvo i dokaz da ipak radimo dobre stvari, kada se polaznici vrlo brzo vraćaju na istu radionicu. Jer, kažu: „Kada ne idem na radionice, ništa ne pišem.“

Sretna sam, kada upišu kratku priču ne znajući ni sami je li to baš ono što žele, a prođu još tri različite radionice nakon toga. A oni koji mi kažu: “moje priče nikada ne bi izašle iz foldera mog kompjutera da nije bilo CeKaPe-a”, najbolja su povratna informacija.

 

Copywriting radionice

 

Copywriting je specifična radionica. Komercijalno  je orijentirana. Educira studente, srednjoškolce i poduzetnike kako da pisanom riječi u oglasima, na web stranicama i društvenim mrežama unaprijede svoju prodaju. Koliko dugo već imate ovu radionicu u ponudi?

 

Copywriting je kao i mnoge radionice rezultat traženja svih onih oblika u kojima se pisanje pojavljuje. U zaista nepreglednoj količini proizvoda i usluga, vrlo je važno na koji način uvjeriti korisnike da je naš najbolji. Svatko misli da je njegov proizvod i/ili usluga najbolji. Ali, samo oni koji su vješti u prezentaciji onoga što rade uvjerit će nas u to.

Upravo se ta znanja i vještine stječu na radionici copywritinga. Uz talent koji je i ovdje bitan, vrlo je važno naučiti kako taj talent iskoristiti na najbolji mogući način.

S radionicom smo počeli 2014. i svake godine je interes sve veći.

Pokazala se potreba za nadogradnjom pa je standardna copywriting radionica dobila svoj nastavak u vidu nove copywriting radionice II za offline medije.

 

Tko su polaznici druge radionice copywritinga?

 

Polaznici copywriting radionice II dolaze s određenim iskustvom, znanjima i stečenim vještinama, no i dalje spremni učiti, napredovati i istraživati to, čini mi se, golemo područje o kojem se još uvijek nedovoljno zna. Zato bi voljela da u budućnosti, organiziramo tribine i predavanja, kako bi ljudima približili to područje. Jer, ponekad mi se čini da mnogi i ne znaju što je točno copywriting.  Čini im se da bi mogao biti svašta, od zaštite određenog proizvoda ili usluge do pisanja reklamnih slogana.

 

Kako su se korona i lockdown odrazili na kreativnost?

 

Kako ste se prilagodili lockdownu? Jeste li bili aktivni ili su radionice privremeno obustavljene?

 

U prvom lockdownu, morali smo obustaviti radionice uživo. Ali, ponudili smo tada svima koji su to željeli besplatne online radionice kratke priče i poezije. Kada sam objavila taj poziv, najavu na Fb-u i Instagramu, nisam ni slutila što će se dogoditi. Javilo se preko 70 polaznika!!! Najveća grupa ikada 😊

Radili smo sve vrijeme lockdowna, pomagali jedni drugima da proživimo to teško razdoblje, a nakon toga su mnogi ostali s nama, bilo na online radionicama ili su došli u CeKaPe, na radionice uživo. Budući da naše grupe nisu velike, uz online i Zoom radionice, održavamo ih i uživo. Naravno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Poslušni smo 😊.

Čak je veći interes za radionice uživo, što je donekle i razumljivo u situaciji kada smo svi postali pomalo tjeskobni taoci korone, s vrlo ograničenim i suženim radijusom kretanja i druženja.

Radionice su mnogima u ovo teško vrijeme u kojem živimo, mjesto predaha, opuštanja, ponekad mjesto bijega od stvarnosti koja u 2020. nije bila za pamćenje. Nadam se da će nam 2021. ponuditi neku bolju i ljepšu stvarnost, a da će 2020. ostati samo ružno sjećanje koje će se sigurno naći u mnogim tekstovima koji će tek nastati.

 

Sanja Vučković, CeKaPe

Sanja Vučković, CeKaPe, izvor fotografije: privatna zbirka

 

Sanja Vučković – planovi za budućnost CeKaPe-a

 

Imate li u planu proširiti ponudu radionica nekom novom radionicom? Kakvi su općenito planovi  za budućnost?

 

Uvijek sam otvorena za nove radionice i ako ne osmislim sama, uvijek se nađe netko tko se javi, ponudi, predloži. Mislim da nikada nisam rekla ne, jer smatram da svaka dobra ideja mora dobiti priliku.

Moj veliki, dugogodišnji san je Kuća pisanja. Još uvijek ga sanjam, ali još uvijek I vjerujem da ga je moguće ostvariti.

 

Sanja Vučković & CeKaPe – nerazdvojna simbioza

 

Sanja Vučković dala mi je inspirativan i iskren intervju. Entuzijazam za širenjem svoga projekta nije iščezao ni u ovim ludim vremenima. Kreativcima je njihova kreativnost zaista najbolje utočište, bijeg od surove stvarnosti.

Poželite li kutak za svoje kreativne ideje koje prenosite na papir ili na zaslon računala, a nemate istomišljenike u stvarnome svijetu, posjetite Centar za kreativno pisanje gdje ćete pronaći istomišljenike. Biti s nekime na istoj valnoj duljini danas je rijetkost.

CeKaPe okuplja ljude koji rade na sebi i svojem talentu. Brušenje talenta uz pomoć filigranskog vrjednovanja naših djela na radionicama vrijedno je iskustvo. To putovanje na valovima kreativnosti već 14 godina omogućuje roditeljica i voditeljica Centra za kreativno pisanjeSanja Vučković.

 

TO MOGU SAMO KREATIVCI!

OSTVARITI SVOJ SAN I NASTAVITI DALJE SANJATI,

JOŠ DUBLJE U KREATIVNOST URANJATI.